Sa posla, krenuh pravo na "Magicus"..San me zaobilazi, i nekako sam ga uspjela odložiti i smjestiti u vrijeme kad meni najviše odgovara.

Pregledam malo prve tekstove..

Razmišljam o jučerašnjoj dignutoj prašini, tu i tamo ponekom pripisivanju nekih epiteta, koji nisu dio mog miljea..

Ali prelazim preko svega..

Ja sam i jedina znam što je u meni i tko sam ja..

Nema pravdanja i dokazivanja.

Kad se poželim igrati sa blatom, naravno da ću se zaprljati.

Kada poželim odletjeti u Nigdjezemsku, naravno da ću ponijeti vilinskog praha na krilima..

Sve mogu, sve je otvoreno, moć svemogućja je u mojim rukama, a opet, sve gledam kao dio bezazlene igre.

Ono najdublje u meni, samo Onaj koji me  je kroz sebe  ljubavlju stvorio.

Kao što je On izvan svega i u svemu, tako sam i ja u svemu, a opet, netaknuta iznutra..

I baš taj, netaknuti, najnježniji dio, dotaknut je djelićem teksta, kojeg je Srce, iskreno napisala.

To je ona glazba koja dotiče moje strune, uvijek, sve ostalo je samo uštimavanje instrumenta..

Pa evo..Što me je to dotaklo:

"

Ako bih život uporedila sa mirisom...onda je to miris đurđevka...ako sa ukusom, to je čokolada, ako sa dodirom. onda je to moja ruka u partnerovoj ruci.

Moj najveći životni uspeh je što iza sebe ostavljam jedan život."

Irida je podigla lijep članak na sličnu temu..

Svi troje smo po godinama bliže odlasku kući, nego  što mislimo..

Sa kojim mirisom bi usporedili naš život?

Sa kojim ukusom?

Sa kojim dodirom?

Što smatramo našim najvećim životnim uspjehom, ako bi sad bili pred vratima beskraja?

 

Još uvijek moje strune titraju..

Srce je tako jednostavno izrazila svu dubinu, baš te jednostavnosti uživanja u malim životnim stvarima.

I kao najveću vrijednost, jedan život, u kojem će i dalje živjeti dio nje..

Kojim bi mirisom usporedila moj život?

Mirisom jorgovana, raspupalih ljubičastih grana, koji ispod nekog starinskog prozora dozivaju moja sjećanja..

Mirisom mora, ali i okusom soli, koje me uvijek povede u bespuće bez kraja..

Kojim dodirom?

Poljupcem u kut usana, koji mi je poklonjen davno, onako nježno i meko, za razliku od svih poljubaca, koji su bili također lijepi, ali ovaj ću ponijeti sa sobom, kad krenem kući.

Koji je moj najveći životni uspjeh?

Jest, iza mene će ostati četiri života, ali najljepši osjećaj u meni budi spoznaja, da ta četiri života znaju za što se mogu uhvatiti, kada napustim fizički njihov svemir.

Nisam im usadila vjeru u Ljubav.

Samo probudila.

Nisam im usadila skromnost i radost uživanja u malim stvarima,  ja sama uživam u tome, oni su bili samo gledatelji.

Nisam ih učila da budu slobodni i da se bore za svoje stavove, sami su to naučili, jer su njihove duše odabrale da im budem Učitelj,

a ja spoznajem, da su zapravo oni moji učitelji.

Ja ništa ne znam, osim usađene jednostavnosti življenja.

Mislim da je to moja vodilja i svjetlo na putu..

Danas je malo mirniji dan.

Onako lijep. meditativan.

Tko zna, možda se do večeri nešto promijeni.

Treba se malo i odmoriti.

Lijepe teme za pisanje...

Neka poteče izvor ljubavi iz duša...