O pravilnoj vrsti sebičnosti

 Anthony de Mello

Prva što bih želio da shvatite, ako se zaista želite probuditi, je da se ne želite probuditi.

Prvi korak ka buđenju je da budete dovoljno pošteni da si priznate da vam se to ne sviđa. Ne želite biti sretni.

Želite mali test? Da vidimo. Trajat će točno jednu minutu.

Možete sklopiti oči, ali ne morate, nije važno. Mislite na nekoga koga jako volite, nekoga tko vam je blizak, nekoga tko vam puno znači, i u mislima recite toj osobi: "Radije bih bio sretan, nego da imam tebe. Kada bi mogao birati, bez sumnje bih odabrao sreću."

Koliko vas je mislilo da ste sebični kada ste to rekli? Čini se mnogi. Vidite kako su nam isprali mozgove? Vidite kako su nam isprali mozgove da mislimo: "Kako mogu biti tako sebičan?"

Ali pogledajte tko je sebičan. Zamislite da netko vama kaže: "Kako si mogao biti tako sebičan da odabereš sreću umjesto mene?" Zar onda ne biste odgovorili: "Oprosti, ali kako ti možeš biti tako sebičan da od mene zahtijevaš da odaberem tebe umjesto vlastite sreće?!"

Neka žena ispričala mi je jednom kako je, kada je još bila dijete, njezin rođak, isusovac, vodio duhovne vježbe u isusovačkoj crkvi u Milwaukeeju.

Svaki nagovor započinjao je riječima: "Test ljubavi je žrtva, a mjera ljubavi je nesebičnost." Krasno!

Pitao sam je: "Da li biste željeli moju ljubav po cijenu moje sreće?" Odgovorila je: "Da." Nije li to čudesno? Zar to ne bi bilo divno? Ona bi voljela mene po cijenu svoje sreće, a ja bi volio nju po cijenu svoje sreće, i tako bismo imali dvoje nesretnih ljudi, ali - živjela ljubav!