Jesmo li dobri, loši, ili imamo sreće?

Anthony de Mello

Mislim da sebičnost dolazi iz nagona samoočuvanja, koji je naš prvi i najdublji nagon.

Kako se možemo odlučiti za nesebičnost? To bi bilo gotovo isto kao i izabiranje smrti. Bilo kako bilo, kažem vam: prestanite se osjećati loše zbog svoje sebičnosti, svi smo mi isti.

Jedan je čovjek rekao nešto jako lijepo o Isusu. Ta osoba čak nije bila ni kršćanin. Rekao je: "Najljepša Isusova odlika bila je da je bio tako blizak grešnicima jer ih je bolje razumio nego oni sami sebe."

Mi se razlikujemo od drugih - od kriminalaca, na primjer - jedino po tome što radimo ili ne radimo, a ne po onome što u biti jesmo.

Jedina razlika između Isusa i drugih ljudi bila je u tome da je on bio budan, a ostali nisu bili.

Pogledajte ljude koji dobiju novac na lutriji. Da li kažu: "Tako sam ponosan jer sam dobio ovaj novac, ne za sebe, nego za svoj narod i svoje društvo." Kaže li itko nešto slično kada dobije na lutriji? Ne.

Zato jer su imali sreće. Sreća. Sreća. Dakle, dobili su na lutriji, jack pot. Ima li u tome nečega zbog čega bi trebao biti ponosan?

Isto tako, ako postignete prosvjetljenje, postići ćete to za svoju korist, i to zato jer ste imali sreće. Hoćete li se time hvaliti? Čime biste se to hvalili?

Shvaćate li kako je krajnje glupo biti ponosan zbog svojih dobrih djela?

Farizej nije bio zao čovjek, bio je glup. Bio je glup, a ne zao. Nije stao da razmisli. Jednom je netko rekao: "Ne usuđujem se stati, jer ako stanem, neću znati kako ponovno krenuti."