IMAM DOVOLJNO

12. ožujka

 

K a d slušam istaknute predstavnike politike i gospodarstva,

kad svake godine vidim cjenjkanje oko većih plaća

i doživim kako nakon toga porezi i cijene porastu,

mogu jedino pitati: Zašto? Zašto više zaraditi,

više novca, više dobiti, više kupovanja, više potrošnje?

Zašto, čemu i za koga? Sigurno ne za neproduktivne,

siromašne, jer oni su sve više po strani,

oni nikada ne vide više od nekoliko mrvica.

Zar sam samo j a velika budala kad pitam

koje su to nevidljive sile ovdje na djelu?

Jesu li to mračne sile ljudske sebičnosti i pohlepe,

ili nose neko drugo ime?

Najradije bih molio, to mi nitko neće uzeti za zlo:

»Gospodine,

spasi nas od imetka, koji nas čini opsjednutima.

Oslobodi nas od bolesne sebičnosti.

Spasi nas od čežnje za stvarima,

koje nas ipak ne zadovoljavaju,

nego čine još samo pohlepnijima.«

N a j r a d i j e bih poželio da svaki dan mogu reći:

»Imam dovoljno.

Imam dva oka, dragocjena kao dva dijamanta,

usta da zviždim, i zdravlje koje se ne može platiti.

Imam dovoljno. Imam sunce na nebu.

Imam krov nad glavom. Imam posao.

Imam dovoljno za jelo, i ljude da ih volim.

Da, imam dovoljno.«