" Prisjetih se koliko sam vremena provela trudeći se da postignem nešto što nisam željela. Možda sam bila lijena razmišljati o drugim putevima. Možda zbog straha što će drugi misliti. Možda zato što se naporno mijenjati. Možda jer je ljudsko biće osuđeno da ide stopama prethodnika sve dok se jedan određeni broj ljudi ne počne ponašati drukčije.

Onda se svijet mijenja i mi se mijenjamo s njim. Sudbina mi je vratila ono što je bilo moje, a zatim mi dala priliku da promijenim i samu sebe, pa i da pomognem promijeniti svijet."

(P.Coelho: Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala)