Vi spavate

Da li spavate ili ste budni? Što je sa ljudima koje svakodnevno susrećete? Mnogi će odgovoriti da su budni i da su oni oko njih također budni. To je jednostavno pitanje sa lako predvidljivim odgovorom.

Nije sve onako kako izgleda. Ne postoje samo dva, već četiri stanja bića. Um i tijelo mogu spavati i biti budni nezavisno jedno od drugoga.

Sa budnim umom i budnim tijelom, čovjek je zaista budan. Ako um i tijelo spavaju, čovjek spava. Ako je um budan, a tijelo spava, čovjek lucidno sanja. Sa usnulim umom i budnim tijelom, čovjek hoda u snu. Postoji gradacija između ova četiri stanja, koja se kreće od hipnotiziranosti i transa do dnevnih snova i zatamnjene svijesti.

Opće shvaćanje što znači biti budan sakriva istinu. U stvarnosti, većina onih koji se nazivaju budnima, uopće nisu budni. Oni su ili hipnotizirani, zatamnjene svijesti, hodaju u snu, sanjaju po danu ili su u stanju transa. Ono što sva ta stanja imaju zajedničko je to da je svjesna jezgra pojedinaca odsutna ili pasivna, kao list na vjetru guran stimulacijama iz okruženja.

Hodanje u snu

Mi sanjamo dok fizički spavamo. Ali za mnoge se snovi ne završavaju ujutro. Ustajanje, tuširanje, jelo, rad, gledanje TV-a – sve to je nastavak stanja sna koje ostaje, u suštini, nenarušeno 24 sata dnevno.

Možete uvidjeti da je u stanju sna naš osjećaj za realnost onesposobljen i mi usmjeravamo pažnju na najbesmislenije drame i scenarije. U snu gradimo snažne „logičke“ veze, koje ne sadrže nikakvu logiku, možemo malo toga reći o tome što se odvija u nama, činimo stvari impulsivno i nikada ne dovodimo u pitanje svoju realnost, niti promatramo sebe.

Budući da su ljudi skloni mentalnom spavaju, dok se bave svakodnevnim poslovima, ponašaju se na isti način. Jedina razlika je u stabilnosti njihovog fizičkog okruženja. Međutim, oni su podjednako podložni sugestijama, podložni lažnoj logici i pasivno su pokorni svom okruženju kao i u stanju noćnih snova.

Promatrajte što ljudi čine ili govore, anegdote i tračeve koje prepričavaju, kako komuniciraju recitirajući fraze iz filmova i TV-show-a, koriste banalne, uobičajene fraze bez svjesnih misli ili originalnosti, pokazuju luckasto programirano ponašanje, zauzeti su beznačajnim dramama i smješteni u budalastim i dosadnim ličnostima – dok god spavaju.

Svijet je mentalni azil, ali svi su previše uspavani da bi primjetili ludilo. Baš kao što nećete ispitivati svoje lude snove dok ih sanjate, tako i većina ljudi ne postavlja pitanja o svojim ludim životima. Međutim, ako promatrate sebe, usmjerite fokus pažnje na sebe u sadašnjem trenutku u vremenu i prostoru i pogledate one oko sebe, vidjet ćete da oni bukvalno hodaju u snu. Željeli ste da možete promatrati snove drugih osoba? Dakle, vaša želja je ispunjena – samo promatrajte druge i vidjet ćete da se ponašaju na identičan način kao u snovima, jedino u stabilnom okruženju sna kakvog nudi fizički svijet.

U trenutku kada zaboravite sebe i kada vas apsorbira ono što percipirate, vi više niste budni. Vi ste zaboravili svoju svijest i nalazite se u hipnotičkom transu fokusiranom isključivo na objekte vaših misli i percepcija. Od tog trenutka, vi ste predali svoju slobodnu volju i postajete nalik stroju, čije ulazne i izlazne signale određuje ono što vas trenutno zavede.

Implikacije masovnog sanjanja su očigledne. Oni koji su na vlasti budni je lako sa milijardama ljudi koji spavaju. Ljude koji spavaju je lako kontrolirati. Njihova jezgra svijesti egzistira u mentalnom zatvoru, potlačenog vremena, djelovanja i energije. Oni posjeduju samo malo ili nimalo slobodne volje, jer su odbacili svijest, koja je neophodna da bi je koristili.

Bijeg iz Matrice

Svrha ovog članka je da vam pobudi razumijevanje toga da je biti istinski budan vrlo rijetko stanje, ali da je od vitalne važnosti težiti k njemu, shvatiti neophodnost istinski budne svijesti. Bez nje vaš život nije vaš, bez nje vi ćete umrijeti u snu. Neki kažu da je ignorantnost blaženstvo i da je smrt u snu dobra, ali te riječi su besmislica.

Postoji mali korak u pravcu bijega iz Matrice, Predatora, Generalnog zakona. Morate shvatiti da je većina vas bila i vjerojatno jest uspavana; da oni koji spavaju žive u laži i da je vaš život bio laž; da one oko sebe koji hodaju u snu, sa svojim sitničarskim dramama i mehaničkim pozdravima ne uzimate za ozbiljno jer ne kontroliraju same sebe.

Planirajte unaprijed i zapamtite prošle lekcije, ali nemojte se izgubiti u trenutku; jednostavno budite i djelujte u trenutku, sa punom sviješću o svojoj budnosti. To nije moguće činiti cijelo vrijeme, ali što više tome težite, to ćete duže uspjevati ostati u lucidnom stanju.

Lucidna sjećanja

Lucidnost je ključ za kontinuitet svijesti i dubinu sjećanja. Neki ljudi imaju dobru memoriju iako spavaju – međutim, taj tip memorije je čisto mehanički, nedostaje joj razumijevanje ili nadahnuće za kreativnu upotrebu i ona se ne razlikuje od kompjuterske memorije. Kompjuterska memorija može lako biti ponovno napisana, ponovno posložena, korumpirana, zamjenjena ili sama sebi protujrečna, ali lucidna memorija je cjelovita, holografska i realna. Ta cjelovitost formira klicu objektivnosti iz koje druga lucidna sjećanja mogu rasti i unutar sebe obrazovati konzistentnu i svjesnu jezgru.

Tokom stanja mentalnog sna, čovjekova sjećanja su subjektivna. U skladu sa tim i čovjekov identitet je subjektivan i sastoji se od uloge koju glumi u tom trenutku. Unutar subjektivnog uma postoji mnoštvo subjektivnih uloga koje preuzimaju vodstvo na osnovi signala iz okruženja. S takvim umom, ne postoji red, konstantan rast, stabilnost, kao ni objektivnost.

Staza buđenja je stvaranje jednog identiteta unutar sebe koji će vladati nad ostalima. Taj identitet je vaša jezgra svijesti, prisutna kad opažate svoju vlastitu budnost, ukorjenjenu u sadašnjem vremenu i prostoru. Sva percepcija i misli koje prolaze kroz taj originalni identitet, postaju lucidne memorije, unutrašnje konzistentne i cjelovite. Ostajanje lucidnim dok se živi, radi, razmišlja i stvara - akumulira lucidna sjećanja. Kada se prizovu, ovakva sjećanja se doživljavaju u sadašnjem trenutku i sva takva sjećanja obuhvaćaju direktno saznanje realnosti i vremena kakvo uistinu postoji, bez prošlosti i budućnosti. Linearno vrijeme je iluzija i naša jezgra svijesti to zna. Lucidna sjećanja reflektiraju istinu.

Ako vježbate ostati istinski budni, lucidna sjećanja će rasti sve dok ne bude dosegnuta ključna točka kada pjesma sirena utihne. Tada ćete vrlo rijetko biti uljuljkani i izbačeni iz stanja lucidnosti. Snaga i volja vašeg istinskog unutrašnjeg „Ja“ značajno raste i postiže svoju legitimnu superiornost nad iluzornom stvarnošću. Istovremeno, snaga vaše prisutnosti u vanjskom okruženju također raste. Nećete više biti pasivni stroj, već aktivni sudionik sa kreativnim uticajem. Ne samo da padaju okovi, već i zatvor postaje otvoreno igralište-