- Šarani su se tu ljubili, mazili, pazili te razmnožili - veli Karmelito. 

- Ulovio sam ih i prebacio u još dvadesetak lokvi po cijelom otoku, jer sam želio da to bude nešto ludo i neobično. Jedna od tih lokvi je ispred moje obiteljske kuće, a otac mi u početku nije dozvoljavao da ih tu stavim, jer smo imali magaricu pa se bojao da se ona više neće htjeti napajati vodom iz lokve.

Pokazalo se da nije bio u pravu. Šarani se komercijalno uzgajaju samo u kontinentalnom dijelu Hrvatske, a nigdje u Dalmaciji, jer za slatkovodnu ribu, uz morsku, nema potrebe - izuzmemo li pastrve u Kninu, Trilju i Solinu.

Svoju neobičnu djelatnost Karmelito objašnjava tim što voli život. Kaže da svoje ribe hrani pšenicom, kukuruzom, kruhom i voćem, a da im je najdraža hrana murva, i napominje da su šarani veliki proždrljivci. 

Karmelito sa šaranom / Feđa Klarić / Cropix

- Ima ih i do pet kilograma težine, ali ti veliki su u mulju na dnu lokve i danju se ne pojavljuju na površini - kazuje on tvrdeći da je s tim ribama uspostavio poseban odnos:

- Jako su inteligentni i prepoznaju glas. Navikli su se na mene i, kad ih netko drugi zove s istog mjesta, ti veliki ne reagiraju. Isto tako, ako uloviš jednog velikog, nekoliko dana ne možeš uloviti drugoga, jer su u malom prostoru oni svjesni što se dogodilo. Karmelito kaže da ih ne uzgaja iz koristi, već samo kao atrakciju i za svoje prijatelje.

Oni, veli, smiju uloviti onoliko šarana koliko ih mogu pojesti, ali ne i za prodaju. On sam to je uradio samo dva puta, od čega je drugi put bilo za potrebe ove reportaže. Ipak, jedna osoba ih redovito lovi, i to Karmelitov mladi susjed. 

-  On ima dogovor s dragom susjedom - pokloni joj svakog šarana koji ima više od kilograma i pol, a ona mu zauzvrat napravi pizzu – kaže naš sugovornik i ponosno zaključuje priču svojim sloganom: “Tamo di je lipo, tu je Karmelito.”

TANJA GATTIN ZEBIĆ