da će se rast cjelokupnog zraka stvaranja zaustaviti, ili da će on morati izbaciti neku vrstu bočne
grane.
"U isto vrijeme iz onoga što je prije bilo rečeno možemo vidjeti da rast mjeseca zavisi od
organskog života na zemlji. Odatle slijedi da rast zraka stvaranja zavisi od organskog života na
zemlji. Ukoliko taj organski život nestane ili umre, onda će se i cijela ta grana osušiti, u svakom
slučaju, bar onaj dio grane koji se nalazi iza organskog života.
"Ista stvar će se dogoditi, samo malo sporije, i u slučaju da se razvoj ili evolucija organskog života
zaustavi i prestane da ispunjava ono što se od njega traži. Ta grana se onda može osušiti. Ovo
moramo upamtiti.”
"Tom zraku stvaranja, ili bolje rečeno ovom njegovom dijelu kojeg nazivamo zemlja-mjesec, data je
ista prilika za rast i razvoj kao što je ona data i svakoj drugoj posebnoj grani jednog velikog drveta.
Menutim, uspješan rast te grane nije zagarantovan i on zavisi od harmonije i aktivnosti koje se
odigravaju u njenom vlastitom tkivu. Ako jedno tkivo prestane da raste onda i sva ostala tkiva
prestanu s rastom.
"Sve ovo što je rečeno u vezi ovog zraka kreacije, tj. njegovog dijela zemlja-mjesec, takone važi i
za organski život na zemlji. Organski život na zemlji je jedan kompleksan fenomen u kome svi
njegovi zasebni dijelovi zavise jedan od drugoga. Opšti razvoj je moguć samo pod uslovom da ‘vrh
grane’ raste. Ili, preciznije rečeno, u organskom životu postoje tkiva koja evoluiraju a postoje i tkiva
koja služe kao hrana i medijum za ona koja evoluiraju. Onda, postoje i ćelije koje evoluiraju u
sklopu tkiva koja evoluiraju, kao i ćelije koje služe kao hrana za one od njih koje evoluiraju. U
svakoj posebnoj ćeliji koja evoluira nalaze se i njeni dijelovi koji evoluiraju, kao i dijelovi koji služe
kao hrana za one koji evoluiraju. Menutim, sve u svemu, mora se upamtiti to da za tu evoluciju ne
postoje nikakve garancije, ona je samo jedna mogućnost, i može da se zaustavi na svakom mjestu
i u svakom momentu.
"Dio organskog života koji evoluira je čovječanstvo. Čovječanstvo takone ima jedan svoj dio, koji
evoluira, ali o tome ćemo pričati kasnije; [ovdje primjećujemo još jedan nagovještaj postojanja
“dvaju rasa”] u menuvremenu, gledaćemo na čovječanstvo kao na jednu cjelinu.
"Ukoliko čovječanstvo ne evoluira to znači da će evolucija organskog života takone prestati i to će
imati za posljedicu zaustavljanja rasta ovog zraka stvaranja.
U isto vrijeme, ukoliko čovječanstvo prestane da evoluira, ono će onda postati beskorisno, s tačke
gledišta svrsishodnosti zbog koje je stvoreno, te će i ono kao takvo morati biti uništeno. Na taj
način, prestanak njegove evolucije može istovremeno podrazumijevati i uništenje čovječanstva.
"Mi nemamo nikakve naznake koje bi nam mogle ukazati na to u kom se periodu planetarne
evolucije sada nalazimo, i da li će zemlja i mjesec morati da čekaju na odgovarajuću evoluciju
organskog života, ili ne.
"U isto vrijeme, kada ispitujemo istorijski razvoj čovječanstva, onakvog kakvog ga mi znamo,
dolazimo do zaključka da se on odvija u jednom krugu. U jednom vijeku čovječanstvo uništava sve
što je stvorilo u drugom, a onda se nastavlja sa razvojem mehaničkih stvari iz poslednjih stotinjak
godina na račun gubitka mnogih drugih stvari koje su možda daleko više važnije za njega.
"Uopšteno govoreći, postoji mnogo razloga da slobodno možemo zaključiti da se čovječanstvo
sada nalazi u jednom zastoju i da iz tog zastoja postoji jedan put koji vodi pravo prema dole, ka
degeneraciji.
"Stagnacija podrazumjeva da se određeni proces našao u stanju ravnoteže. Pojava bilo kakvog
novog kvaliteta podrazumjeva istovremenu pojavu drugog, koji mu je proturiječan.
"Porast znanja u jednom domenu, uzrokuje porast ignorancije u drugom; prefinjenost na jednoj
strani izaziva pojavu vulgarnosti na drugoj strani; sloboda u vezi s jednim, uzrokuje ropstvo u vezi s
drugim; nestanak jednih predrasuda utiče na pojavu i rast drugih; i tako dalje.
[U vrijeme kada je Gurdjijev ovo govorio, čini se da je stvarno bilo došlo do odrenene stagnacije.
Kako trenutno stvari stoje, mislim da smo se strmoglavili prema dolje... ]
"Sada, ako se sjetimo Zakona Oktave, trebalo bi nam biti jasno da se jedan uravnotežen proces
koji se kreće u jednom odrenenom pravcu ne može promjeniti u bilo kom željenom momentu, on
se može promijeniti i usmjeriti na novi put samo na odrenenim ‘raskrsnicama’. Izmenu tih
‘raskrsnica’ ništa se ne može učiniti.
"Isto tako, ukoliko odreneni proces prone kroz jednu ‘raskrsnicu’ i ništa se ne dogodi, ništa se ne
učini, onda se ništa više ne može učiniti nakon toga i taj proces će nastaviti da se razvija prema
mehaničkim zakonima; i ako čak onda ljudi i primjete da se bliži jedno neminovno opšte uništenje,
oni neće biti u stanju bilo šta da poduzmu.
"Ponavljam, poduzeti se može nešto samo u odrenenim momentima koje sam ja upravo nazvao
‘raskrsnicama,’ a koje smo u oktavama nazvali ‘intervalima’ mi-fa i si-do.”
~***~
"Naravno, postoji mnogo ljudi koji smatraju da se čovječanstvo ne kreće u onom pravcu u kome
oni misle da bi trebalo. Tako oni onda izmišljaju razne teorije koje bi po njihovom mišljenju mogle
da promijene život cijelog čovječanstva. Jedan izmisli jednu teoriju. Drugi odmah smisli drugu koja
je suprotna prvoj. I obojica očekuju da im svi povjeruju. I stvarno se dešava da mnogo ljudi
povjeruje u jednu, ili drugu, od tih teorija.
"Život se prirodno kreće svojim vlastitim tokom, ali ljudi ne prestaju da vjeruju u svoje ili tune teorije
i vjeruju kako je moguće učiniti nešto.
"Sve te teorije su prilično fantastične, uglavnom zbog toga što ne uzimaju u obzir najvažniju stvar,
tj. – podrenenu ulogu koju čovječanstvo i organski život igraju u procesima svijeta.
"Intelektualne teorije stavljaju čovjeka u centar svega; sve postoji radi njega, sunce, mjesec,
zemlja. One čak zaboravljaju čovjekovu relativnu visinu, njegovo ništavilo, njegovu prolaznu
egzistenciju i ostalo.
One naglašavaju da je čovjek, ukoliko želi, sposoban da promijeni cijeli svoj život, tj. da organizuje
svoj život na racionalnim principima.
"I cijelo ovo vrijeme pojavljuju se nove teorije koje se suprostavljaju onim starim teorijama; a sve te
teorije zajedno sa bitkom koja se odvija menu njima nesumnjivo sadrže u sebi jednu od onih sila
koje drže čovječanstvo u ovom stanju u kakvom ono trenutno jeste.
"Pored svega, sve te teorije u vezi opšteg ljudskog dobrostanja i opšte jednakosti ne samo da se
ne mogu sprovesti u djelo, nego bi imale jedan fatalan učinak ukoliko bi se uspjele ostvariti. Sve u
prirodi ima svoj cilj i svrhu, takone i ljudska nejednakost i patnja.
"Uništenje nejednakosti podrazumjevalo bi, prvo, uništenje mogućnosti za evoluciju. Uništenje
patnje, značilo bi uništenje cijele jedne serije vrsta percepcije zbog koje čovjek postoji, i dugo,
uništenje tzv. ‘šokova’, tj. sile koja sama po sebi može promijeniti situaciju. I tako je to sa svim
intelektualnim teorijama.
"Proces evolucije, one evolucije koja je moguća za čovječanstvo kao cjelinu, potpuno je analogna
procesu evolucije koji je moguć za individualnog čovjeka. To počinje na isti način, kao npr.: jedna
odrenena grupa ćelija postepeno postaje svjesna; onda ona privlači k sebi druge ćelije, koje su joj
podrenene, i postepeno izaziva to da cijeli organizam počne da služi tom cilju a ne samo da jede,
pije i spava.
"To je evolucija i ne postoji nikakva druga evolucija.
"Kod čovječanstva, kao i kod individualnog čovjeka, sve počinje sa formiranjem jednog svjesnog
jezgra. Sve mehaničke sile ovog života bore se protiv stvaranja tog jezga svijesti kod čovječanstva,
na isti način kao što se bore sve mehaničke navike, ukusi i slabosti protiv čovjekovog svjesnog
pamćenja samog sebe. "
"Može li se reći da postoji jedna svjesna sila koja se bori protiv evolucije čovječanstva?" pitao sam
ga.
"Sa odrenene tačke gledišta, to se može tako reći," rekao je G.
Ja bilježim ovo, jer se to čini u kontradikciji sa onim šta je on prethodno rekao, tj. da u ovom svijetu
postoje dvije sile koje se menusobno bore – “svijest” i “mehaničnost."
"Odakle potiće ta sila?" pitao sam ga.
"To bi uzelo dosta vremena da bi se objasnilo” rekao je G., "a ne može imati nikakav značaj za nas
u ovom momentu. Postoje dva procesa koji se ponekad nazivaju 'involutivni' i 'evolutivni.' Razlika
izmenu njih je u sljedećem: Involutivni proces počinje svjesno u Apsolutu a onda na sljedećoj
stepenici postaje mehaničan – kako se razvija, tako postaje sve više mehaničan; evolutivni proces
počinje polu-svjesno ali on postaje sve svjesniji i svjesniji, što se dalje razvija.
"Ali svijest i svjesno suprostavljanje jednom evolutivnom procesu, može takone u odrenenim
momentima da se pojavi i kod involutivnog procesa.
"Odakle mu stiže ta svijest?
" Od evolutivnog procesa, naravno.
"Taj evolutivni proces mora da se odvija neprekidno. Svaki zastoj uzrokuje jedno odvajanje od
osnovnog procesa. Ti zasebni, izdvojeni fragmenti svijesti koji su zaustavljeni u svom razvoju
mogu se takone ujediniti i živjeti odreneno vrijeme boreći se protiv evolutivnog procesa. Ako ništa,
sve to čini evolutivni proces mnogo interesantnijim.
"Umjesto borbe sa mehaničkim silama, u nekim momentima može da done i do bitke sa ovim
veoma moćnim silama, mada se one naravno ne mogu porediti s onima koje upravljaju evolutivnm
procesima.
[Da li nam ovdje Gurnijev priča o 4 D OPS silama?!? U svakom slučaju, njegova sljedeća tvrdnja je
nešto nad čim se moramo zamisliti.]
"Te suprotne sile mogu ponekad čak i da pobijede”.
"Razlog za to je taj što sile koje upravljaju evolucijom imaju na raspolaganju veoma ograničen
izbor sredstava; drugim riječima, one mogu da se služe samo odrenenim sredstvima i na odrenene
načine.
"Suprotne snage nisu ograničene izborom sredstava, one se mogu koristiti svim načinima i
sredstvima, čak i onima koja im mogu obezbjediti samo privremen uspjeh, i na kraju, one
uništavaju oboje i evoluciju i involuciju, po toj tački pitanja.
"Ali kao što sam prije rekao, to pitanje nema praktičnu vrijednost za nas. Za nas je veoma bitno da
uspostavimo indikacije za početak evolucije i odvijanje evolucije. A ako se sjetimo one analogije
izmenu čovječanstva i čovjeka, onda nam neće biti teško da utvrdimo da li se može smatrati da
čovječanstvo sada evoluira.
"Da li možemo reći, na primjer, da životom upravlja grupa svjesnih ljudi? Gdje su oni? Ko su oni?
"Ono što vidimo, to je upravo suprotno: ovim današnjim životom upravljaju upravo oni koji su
najmanje svjesni, oni koji se nalaze u najdubljem snu.
"Da li možemo reći da u ovom životu preovladavaju najbolji, najači i najhrabriji elementi? Ništa od
toga.
"Nasuprot tome, mi vidimo preovladavanje vulgarnosti i gluposti svake vrste.
"Da li se može reći da se u ovom životu mogu primjetiti težnje ka jedinstvu ili ujedinjavanju?
"Ništa od svega toga, naravno. Ono što jedino možemo da vidimo, to su nove podjele, nova nasilja
i nerazumijevanje.
"Znači, u ovoj situaciji u kojoj se čovječanstvo sada nalazi, ne postoji ništa što bi ukazivalo na neke
znakove da se evolucija odvija.
"Nasuprot tome, kada uporenujemo čovječanstvo sa individualnim čovjekom, možemo veoma
jasno vidjeti jedan razvoj ličnosti na račun suštine, tj. razvoj vještačkog, lažnog, i onog što je
strano, na račun prirodnog, istinskog i onoga što je stvarno naše.
"Zajedno sa tim, vidimo i porast automatizma.
"Moderna kultura zahtijeva automatizaciju. I ljudi nesumnjivo gube svoje stečene navike za
nezavisnost, automatiziraju se i pretvaraju u dijelove mašine.
"Nemoguće je reći gdje je kraj svega toga i gdje se nalazi izlaz —
ili da li uopšte postoji kraj i izlaz iz toga. Jedna stvar je sigurna, a to je da čovjekovo ropstvo raste i
povećava se. Čovjek postaje rob svojom vlastitom voljom. Njemu ne trebaju više nikakvi lanci. On
počinje da voli to svoje ropstvo, pa čak se i ponosi time.
"A to je i najstrašnija stvar koja se uopšte čovjeku može dogoditi.
"Sve što sam do sada govorio, govorio sam u vezi čovječanstva kao cjeline. Ali kao što sam
naglasio prije, evolucija čovječanstva može da se nastavi samo preko evolucije jedne odrenene
grupe, koja će uticati, odnosno, povesti za sobom ostatak čovječanstva.
"Da li se može reći da jedna takva grupa postoji?
"Možda na osnovu odrenenih znakova možemo reći da ona postoji, menutim, u svakom slučaju mi
moramo uzeti u obzir da je ta grupa veoma mala, i preslaba da bi imala ikakav uticaj na ostatak
čovječanstva. Ili, gledajući na to s jedne druge tačke gledišta, možemo reći da se čovječanstvo
trenutno nalazi u jednom takvom stanju da je ono nesposobno da prihvati vonstvo jedne svjesne
grupe."
"Koliko ljudi bi moralo biti u jednoj takvoj svjesnoj grupi?" neko je upitao. "Samo oni sami mogu to
da znaju," rekao je G.
"Da li to znači da oni poznaju menusobno jedan drugog?" opet je upitala ista osoba.
"Kako bi drugačije moglo da bude?" pitao je G.
"Zamislite da postoje dva ili tri čovjeka koji su budni usred jedne mase ljudi koji spavaju. Oni će
sigurno prepoznati jedan drugog. Ali ih oni koji spavaju ne mogu prepoznati.
"Koliko ima takvih? Mi to ne znamo niti ćemo znati sve dok ne postanemo kao oni.
"Prije je bilo jasno rečeno da svaki čovjek može vidjeti u skladu sa nivoom svog bića.
"Ali dvije stotine svjesnih ljudi, ukoliko bi oni postojali i ukoliko bi oni mislili da je to potrebno i
pravedno, mogli bi da promijene cijeli život na zemlji.
bglavac
irida
