Jacques Anatole François Thibault, poznatiji pod pseudonimom Anatole France (Pariz, 16. travnja 1844. - Saint-Cyr-sour-Loire, 12. listopada 1924.) francuski je književnik i Nobelovac.

Rođen u obitelji poznatog pariškog knjižara, rano ulazi u svijet knjiga, među kojima će kao književnik i bibliotekar provesti sav svoj život.

Afera Alfred Dreyfus, u kojoj se oštro založio za reviziju procesa, znači prekretnicu u njegovu životu i stvaranju - izlazi iz knjiške izolacije, pristupa socijalistima i prelazi na ideološki angažiranu književnost.

U prvom razdoblju svog književnog rada France objavljuje stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane, u kojima, bez obzira tretira li suvremenu ("Zločin Silvestra Bonnarda", 1881.) ili povijesnu tematiku ("Thaïs", 1890., "Pečenjarnica kraljice Pédauque", 1893. i dr), dominira skepticizam i esteticizam.

Nakon Dreyfusove afere daje oštru društvenu kritiku u "Suvremenoj historiji"' i u nizu filozofsko-satiričkih romana ("Otok pingvina", 1908., "Bogovi žeđaju", 1912., "Pobuna anđela", 1914.).

Napisao je i nekoliko djela autobiografskog karaktera ('"Knjiga moga prijatelja"', 1885., '"Mali Pierre"', 1918. i dr.).

Mada nije nikad postigao široku popularnost, France je bio jedan od najistaknutijih književnika na razmeđu stoljeća i glas svijesti svoje generacije, a skepticizmom, duhovitošću i ironijom, rafiniranim smislom za ljepotu i izvanrednim stilom, privlači i danas intelektualnu književnu publiku.

Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 1921. godinu.

Ostala djela:

• "Crveni ljiljan"
• "Život u cvatu"

“Zaljubljena žena ne plaši se pakla, a ne želi raj.”

“Kršćanstvo je mnogo učinilo za ljubav napravivši od nje grijeh.”

“Zaljubljena žena ne plaši se pakla, a ne želi raj.”

“Na ovom svijetu sve se plaća, a naročito užitak.”

“Ljudima se zamjera što govore sami o sebi. Međutim, to je ipak predmet o kome mogu najbolje govoriti.”

“Ljudska djela prosuđujemo prema tome koliko nam daju zadovoljstva ili zadaju boli.”

“Ništavilo je jedno beskrajno ništa, i to ništa nas okružuje. Iz njega dolazimo, u njega odlazimo: ono je nešto što ne možemo shvatiti, a ipak postoji.”

“Šta može hladna i gola istina protiv blistavih čari laži.”

“Svjetski mir ostvarit će se jednog dana ne zato što će ljudi postati bolji (u to se ne smijemo nadati), već zato što će ih jedan novi red stvari, nova nauka i nove ekonomske potrebe prisiliti da žive u miru.”

“Sve su promjene tužne, čak i one koje najviše želimo, jer ono što ostavljamo, to je dio nas samih; treba umrijeti za jedan život da bi se ušlo u drugi.”

“Da bismo postigli, ne smijemo samo djelovati, nego i sanjati, ne samo planirati, nego i vjerovati.”