JURAJ DOBRILA

Rođen: 16. travnja 1812. u selu Veliki Ježenj kraj Pazina
Umro: 13. siječnja 1882.

U milenijskoj povijesti istarskih Hrvata poslije Matije Vlačića Ilirika, najveća osobnost bio je narodni preporoditelj biskup Juraj Dobrila.

Od najranijeg djetinjstva Dobrila je po mnogočemu odskakao od druge djece.

 

U obližnjem Tinjanu, gdje je polazio pučku školu, župnik Radetić otkrio je u tom malom težačkom, siromašnom djetetu neobičnu bistrinu i nadarenost.

Slično je bilo i za vrijeme daljnjeg školovanja u Pazinu. Ondje se prvi put susreo sa snagom tuđinske vlasti i nametnutim njemačkim jezikom u javnom životu.

U Karlovcu u franjevačkoj gimnaziji upoznat će ideje Ljudevita Gaja i hrvatskog narodnog preporoda, no presudno će biti poznanstvo sa Strossmayerom u bečkom Augustineumu, gdje je studirao i doktorirao teologiju. Sa Strossmayerom će ostati doživotni prijatelj, a njegove će mu ideje pomoći u borbi protiv stranog ugnjetavanja istarskih Hrvata.

U crkvenoj hijerarhiji Dobrila je brzo napredovao zahvaljujući upravo svojim nesvakidašnjim sposobnostima. Bio je biskup porečko-puljske biskupije od 1857. do smrti 13. siječnja 1882. tršćansko-koparski.

Želio je biti pastir i Talijana i Hrvata, a budući da su Hrvati bili u podređenom položaju brinuo se o njihovu kulturnom i gospodarskom uzdizanju. Ljudi iz puka čudili su se kad su gospodina tako učenoga i visoka položaja čuli kako govori njihovim, hrvatskim jezikom.

Za taj istarski narod napisao je 1854. glasoviti molitvenik Oče, budi volja Tvoja, koji se odonda sve do naših dana stalno tiska u istom obliku, uvijek prilagođen vremenu.

Presudan je bio njegov utjecaj i pomoć u izdavanju kalendara Istran i lista Naša sloga. Upravo zato što je bio prvi istarski Hrvat s velikim novčanim sredstvima Dobrila je mogao pridonijeti stvaranju temelja narodnom preporodu u tom dijelu hrvatske domovine.

U porečkom Saboru zdušno se borio protiv talijanaško-talijanskih, a u bečkom Parlamentu austrijskih protuslavenskih težnji, ali nije dugo izdržao.

Pribjegao je tada borbi druge vrste, djelovanjem u narodu, nacionalno ga osvješćujući, podižući mladu hrvatsku inteligenciju.
Upravo slavenstvo značilo je zajedničku političku borbu Slovenaca i Hrvata protiv odnarođivanja, nikada poricanje hrvatstva, dapače uvijek ga je isticao, dok je u vjerskom smislu Dobrila bezbroj puta naglašavao da su mu sve pastve jednake - Hrvati i Slovenci, Talijani i Nijemci.

Dobrila je ostavio dubok trag u Istri, njegovu puku i javnom životu. Na temeljima koje je on postavio kasnije su djelovali Dinko Vitezić, Matko Baštijan, Matko Laginja, Vjekoslav Spinčić, Matko Mandić, Viktor Car Emin, Drago Gervais, Mijo Mirković (Mate Balota), Ivan Matetić Ronjgov,