ALPHONSE DAUDET

Rođen: 13. svibnja 1840. u Nimesu
Umro: 16. prosinca 1897. u Parizu

Francuski književnik Alphonse Daudet, rođen 13. svibnja 1840. u Nimesu, dijeli sudbinu pisaca za života ovjenčanih slavom i priznanjima, prema kojima su kasniji naraštaji bili toliko strogi i kritični da su ih gurnuli na rub povijesti književnosti.

U trenutku kada na francusku književnu pozornicu stupa naturalizam, Daudet je već zreo i priznat pisac.

Njegovo romansijersko djelo oslikava francusko društvo za vrijeme Drugog carstva i Treće republike kad je bio tajnik carskog ministra u Parizu.

Alphonse Daudet i Frédéric Mistral

Za razliku od tada najaktivnijeg, ali i najosporavanijeg romansijera Emila Zole, Daudet se u svojim romanima bavi individualnim sudbinama kojima su socijalne okolnosti samo dekor.

Naturalističnost njegove proze je u pojedinosti, dojmu, a ne u analizi.
Prve romane, kao i većina suvremenika, pisao je pod utjecajem Mussetove romantičarske poezije.

Naturalistički obojene romane, zasnovane na stvarnim događajima, objavljivao je između 1876. i 1890. To su djela Jack, Nabob, Kraljevi u izgnanstvu, Evangelist i Besmrtnik.

Ako su Daudetovi romani izgubili čitatelje, kao pripovjedač on je i dalje među najuglednijim stvarateljima toga žanra u francuskoj književnosti.

Zajedno s Mériméeom utemeljitelj je pripovijetke kao važnog književnog roda. Velik uspjeh postigao je Daudet zbirkom Pisma iz mog mlina, nadahnutom lirskom ilustracijom ljubavi prema rodnoj Provansi.

Njegov mlin

Pisao je za djecu i mladež, a roman Mališan, s autobiografskim motivima, ide u red klasičnih djela književnosti za mladež.

S Tatarinom Taraskoncem Daudet uvodi u francusku književnost burleskno-herojski roman s folklornim obilježjima.

Umro je 16. prosinca 1897. u Parizu kao veoma čitan i omiljen pisac kojega je i kritika iznimno cijenila i uzdizala.