Sunce je stajalo visoko na obzoru,kad su vile protrljale svoje sanjive oči...Tkanje je ležalo na podu,nanovo se presijavajući duginim bojama..Njihov je zadatak bio uspješno izvršen,i uz pomoć Etera,uz njegove savjete,posao je mogao dalje krenuti..

Uto iznenada iz tkanja izleti mali anđeo,ali čim je spustio krila ,stade rasti i uvećavati se pred njihovim začuđenim očima..I pretvori se u prelijepog plavog anđela,duge sjajne kose,očiju isto tako plavih ,kao samo more,a njegov glas,kad je konačno progovorio poteče odajom poput najljepše muzike....Drage moje,reče im on tim umilnim glasom,puno ste toga napravile,ali moram vas nažalost obavijestiti da još uvijek postoji opasnost ,da se vaše djelo opet upropasti..Evo,upravo dolazim sa plave planete,dugo sam razmatrao situaciju,svojim sam podanicima,podijelio zadatke,i vjerujem da će ih uspješno obaviti...ali.

Iznenada zašuti,ko da mu je netko oduzeo moć govora,i zagleda se prodornim pogledom u tkanje što je ležalo pred njim na podu..I vile se zbuniše njegovom iznenadnom šutnjom,ali nisu se usudile ništa zapitati..već su strpljivo čekale da ponovno progovori...

U samom dvorcu,bila je takva tišina,i neka napetost u zraku,koja se mogla nožem rezati,čak je i sunce ,koje je dosad grijalo,kroz visoki stakleni svod,nešto izgubilo na svojoj toplini,i njegovo svjetlo više nije bilo tako jako,već su se neke čudne sjene stale pojavljivati po uglovima.....

Vile se bolje zagledaše,najprije međusobno pogledima ,a zatim staše promatrati oko sebe..

Iznenada anđeo ponovno progovori,ali kao da mu se glas izmjenio,nije više bio onako umilan..dapače, u njemu se osjetila neka duboka tuga,kojoj vile nisu znale uzroka.

Drage moje,nemojte se brinuti,ove sjene što se pojavljuju nemaju moći nad vama..a saznati ćete sve kad za to dođe vrijeme..vi samo nastavite ..najbolje što možete...a ja ću učiniti sve da vam pomognem..

I dok je izgovarao te isprekidane riječi,jedna mu kristalna suza klizne niz obraz,i kane na tkaninu..

Vile nisu dosad nikad vidjela anđela koji plače,i to ih začudi.toliko da se i same uzvrpolje,,stadoše sjedati za svoje razboje,i što su tiše mogle..namatati nove niti na tkalački stan..a anđeo se zagleda u jednu točku..stane se smanjivati i uskoro se pred njima raspline..kao da ga nikad nije ni bilo....