Posao ni izdaleka nije bio dovršen..Kroz raznobojne niti nazirali su se krajolici u magli..prošarani bojama duge..tuga i radost jedna do druge..i pokoja praznina.gdje su se niti spletale..maleni čvorići sa donje strane tkanine..Prevladavale su plave boje,sa naglim prijelazima u rumenu,a zatim ljubičaste niti prošarane kroz bjelinu..Ineka zelenosiva nit,koja se s prekidima javljala,u svakome nizu,dajući tkanju tajanstveno značenje za koje su jedino vile znale..Nisu mnogo razgovarale,zabavljene poslom preko cijelog dana,tek bi ponekad.pokoja zapjevala kakvu umilnu pjesmu,koja se provlačila dvorcem,ispunjavajući ga toplinom.Primicala se noć..i pošto su radile samo pri danjem svjetlu..bilo je vrijeme za počinak..san im je otežao kapke..i nošene njime..cijele su noći putovale nepreglednim prostorima...gdje duša čovječja nikada neće doprijeti...

(nastavlja se)