Tkanje je ležalo razbacano po podu,ocrtavajući se svojim oštrim rubovima U njemu su se nazirali krajolici...osamljeni dvorci u kojima su mlade djeve plele svoje duge pletenice,čekajući na gorde prinčeve,pod visokim prozorima...ruže su mirisale kroz tkanje...vijorile se bijele zastave na kulama...i jahali barjanici noseći u rukama željezne štitove..Konji su rzali..prašina ispod njihovih kopita uzdizala se putem kojim su jahali..a tamo daleko na obzorju,,nova je vojska nadirala približavajući se usnulom gradu...Prvi su pijetlovi jurili među uplašenom svjetinom..majke su sklanjale djecu u podrume...jedno je dijete uplašeno ,plakalo samo na trgu...čak su i golubovi ispod streha preplašeno izlijetali.a nad samim gradom nadvili se crni tmasti oblaci..i prve kapi kiše stadoše bubnjati po krovovima kuća..po konjanicima i kolima izbjeglica kraj kapije,a tamo u daljini nešto je strahotno tutnjilo..

"Nešto sam pogriješila-promrmlja jedna vila,te stane žurno rasplitati niti i sa novim ih žarom splitati u nove prizore i sigurno u neke sasvim nove sudbine.Bile su to vile-suđenice,i posao im je zadavao dosta briga,zato ih je mjesec cijele noći darivao svojim srebrom....

Crvene niti ljubavi,bile su pažljivo spletene,žute niti praštanja,bijele niti nevinosti i mira,zatim zelene niti nade,ljubičaste.....ruke svetih i mučenika..i niz drugih boja.I svaki je pojedini život slijedio svoju bajku iz djetinjstva...Bilo je tu mnogo zanemarenih Pepeljuga,uspavanih Trnoružica,u svom stoljetnom snu,i nesretno zaljubljenih Malih Sirena,Palčica u orahovoj ljusci,koje su plovile svijetom,...Snjeguljica koje su se borile sa zlom maćehom....divova.loših i onih dobrih koji su krčili puteve svojim potomcima...zatim malih Ivica i Marica koji su tražili svoj put kući,posipajući mrvice putem..prinčeva i slugu koji su zamijenili svoje uloge..ponekad za cijelog svog života.Bilo je mnogo ranjenih duša,što su izgubljeno lutale između dva svijeta,uporno tražeći svoj dom..I prerano usnule djece,koje su svojim kratkim životima,poučavala svoje roditelje ljubavi i praštanju;mali anđeli,čije su zvijezde sjale u srcu tkanja,dajući im božanski sjaj.Zatim predivni krajolici i šumeći vodopadi,zelene šume pune ptica pjevica...gorde planine...usamljene u svojim visinama,gdje su hrabri orlovi gradili svoj dom...cvjetne livade sa mnoštvom leptira i cvjetova plamtećih boja..Bilo je i mračnih pećina,sa zalutalim šišmišima..poput izgubljenih duša..Tu je stanovalo zlo..prikraćeno sunčevim zrakama.i u nedostatku ljubavi širilo svoja krila.I sve te slike,gdje se božansko isprepletalo sa ljudskim,sve je to bilo vilinsko djelo...Prošlost,sadašnjost i budućnost,spletene u istome tkanju sa vremenom i prostorom,jer vile nisu pravile između njih granice..kao što to čine ljudi..