17. STRIJELA

 

        Jurila jedna strijela brzometno, vatrometno, vragometno. Perje joj se na repu zapalilo od brzine, glava joj se usijala, od zuja su njezina ptice padale u nesvijest. I kako da tu strijelu itko zaustavi, kako da ju itko privoli da časkom stane i popriča kuda ide, kamo joj je cilj?

Takva očekivanja samo pokazuju glupost mnogih ukrasno smještenih u krajobrazu, onih koji sami nikamo ne strijeljaju. Koji bi se rado obavijestili, i onda samovažno metu tumačili i ogovarali, i to bi im bio nadomjestak za vlastitu akciju.

A strijela samo za metu mari, i njezina je bezobzirnost uzvišena, njezina je predanost bezobzirna.

 

 

Strijela...

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 7. (još neobjavljeno)