Sat vremena

Čovjek se vratio s posla kasno, umoran i nervozan i nađe svog 5-godišnjeg sina kako ga čeka na vratima.

 

- 'Tata, smijem li te nešto pitati?' - reče sin.

 

- 'Da, naravno, reci, što je?' - odgovori tata.

 

- 'Tata, koliko zarađuješ na sat?'

 

- 'To se tebe ne tiče. Zašto me to pitaš?' - kaže otac gnjevno.

 

- 'Samo sam želio znati. Molim te, reci mi, koliko zarađuješ na sat?'

 

- 'Ako već moraš znati, zarađujem 50 dolara na sat.'

 

- 'Oh,' - reče dječak zamišljeno i nastavi:

 

- 'Tata, molim te, možeš li mi posuditi 25 dolara?'

 

Otac je bio bijesan: 'Ako je jedini razlog što me pitaš da ti posudim 25 dolara taj da možeš kupiti nekakvu igračku ili sličnu besmislicu, tada se okreni i odi ravno u sobu i razmisli zašto si tako sebičan.

Ja ne radim svaki dan za takve dječje idiotarije!'

 

Dječak je tiho otišao u sobu i zatvorio vrata.

Čovjek je sjeo i postao još ljući zbog dječakovog pitanja.

'Kako se usuđuje pitati takva pitanja samo da bi dobio novac?' - mislio je otac.

Nakon nekih sat vremena, malo se smirio pa razmislio: 'Možda mu je nešto stvarno trebalo za tih 25 dolara...

Stvarno ne pita često novac...' Čovjek je otišao u njegovu sobu i otvorio vrata.

 

- 'Jesi zaspao, sine?' - upitao je.

 

- 'Ne, tata, budan sam" - odgovori dječak.

 

- 'Razmišljao sam... Možda sam bio prestrog prema tebi maloprije.

Imao sam težak dan i iskalio sam se na tebi.

Evo ti 25 dolara koje si tražio.'

 

Dječak se uspravio, smiješeći se.

'Oh, hvala ti, tata!' - poviknuo je. Tada, posegnuvši ispod jastuka, izvukao je snop zgužvanih novčanica.

Kad je vidio da dječak već ima novac, opet se počeo ljutiti.

Dječak je polako izbrojao svoj novac i pogledao oca.

 

- 'Zašto si tražio još novca, ako ga već imaš?' - planu otac.

 

- 'Zato što nisam imao dovoljno, a sada imam.' - odgovori dječak.

'Tata, sada imam 50 dolara.

Mogu li kupiti sat tvoga vremena? Molim te, dođi sutra doma ranije. Želim večerati s tobom."