Jedan bogataš zamoli Sengaia da napiše nešto za trajnu sreću njegove obitelji, a što bi moglo da se prenosi kao dragocjenost iz generacije u generaciju.

Sengala uze veliki komad papira i napisa: “Otac umire, sin umire, unuk umire.” 

Bogataš se razljuti.

“Zamolio sam te da napišeš nešto za sreću moje obitelji!

Zašto se ovako šališ?“

“Nisam imao namjeru da se šalim”, objasni Sengala.

“Kada bi prije tebe tvoj sin umro, to bi te vrlo ojadilo.

Kada bi tvoj unuk nestao prije tvog sina, obojici bi vam prepuklo srce.

Ako tvoja porodica, generaciju za generacijom, umire redom koji sam ja označio, to će biti prirodan ljudski tijek.

Ja to zovem istinskom srećom.”