28. PLES

 

        Njih Dvoje stajali su na jedinoj čvrstoj točki u svemiru, njišući se u plesu, i promatrajući ples velikih vretena zvijezda. Vretena su se okretala vrtoglavnom brzinom oko sebe, iako se to odnekud drugdje činilo sporo.

Njih Dvoje činili su isto – tek što je njihov okret bio brz do same granice brzine, i spor tik do granice mirovanja.

Duša je gledala u svemir, zadivljena plesom divovskih kolovrata.

Znala je odakle im snaga i ugrađen red, i njezin je upit bio  zapravo usklik:

“Gdje su samo naučili taj ples?! Ta uzvijena kretnja s koprenama? Tako nepogrešivo? I odakle im snaga za sve to?! Odakle im taj veličajni, strašni neumor”?!

I onda se nasmijala, slušajući odgovor njihovih uzvitlanih sukanja i udova, slušajući vlastiti smijeh u div-ustima zvijezda. Smijeh velikih galaksija odjeknuo je gotovo istovremeno kad i njezin, a onaj multimilijuntni dio sekunde između glasa i jeke, bio je prostor svih razlika na svijetu.

 

 

        Dom svih razlika je istota.

 

 

Vesna Krmpotić, DIVNI STRANAC, knjiga 5. (još neobjavljeno)