O Izetovom prijatelju.

A imao je taj Izet Selimovic jednog prijatelja takoder Trebinjca imenom Halil Kadrovic. On bijase bokserom I imase veliki bokserski ring a svoje je usluge naplacivao I tako prezivljavao u Adelaideu. I ti su Kadrovici takoder bili u nekom nasem srodstvu jer su Trebinjci manje-vise svi u srodstvu a ja to prepoznah prema karakteristicnim crtama njegovih ociju koje takoder bijahu takozvane "stepske oci" koje ima I moj sin Ezra ali I moj brat Husein. I mi ostvarismo jako lijepo prijateljstvo te mi on izade u susret pa mi za potrebe moga bosanskog radio programa pokloni jedno malo ruzicasto plasticno radio. Meni to radio nije trebalo ali ga ja primim sa zahvalnoscu kao jedan njegov poklon jer nisam htio odbiti covjeka kojeg gone plemeniti porivi. Medutim ja to radio dam Baisi Gusic, mojoj staroj prijateljici sa kojom tada bijah u velikom prijateljstvu. I prode neko vrijeme I onda se Halil ponovno meni javi da bi on htio to radio natrag jer meni vise ne treba. I ja bijah silno iznenaden jer se poklonjene stvari ne vracaju. Medutim on navali na mene pa mi zaprijeti da ce me izbubati I jos kojesta drugoga. A onda toliko dosadivase da na koncu pronade moju kucu u Edwardstownu pa na vrata stavi veliki kartonski pano ,a kako ne zna pisati niti bosanski niti engleski to njegova poruka izgledase nekako ovako: "Ako ne vratio radio ja cu ti uzeti biciklo." I doista, on otudi od mene jednu staru biciklu koja bijase naslonjena na stranu moje kuce. I ona mi nije znacila nista nego sam se I ja nje htio rijesiti pa mi unekoliko budne drago da me nje kao starog otpada oslobodio. Ali sam razmisljao kako je njegov postupak grub I kako je u njegovom cjelokupnom ponasanju sadrzana velika doza nepotrebnog herasmenta te se ja nakon nekog premisljanja javim policiji. Ali jedna policajka pokusa na licu mjesta izvrsiti uvidaj pa citavu moju argumentaciju odbaci jer I ja snosim dio krivice I ja na koncu odustadoh od daljnih prituzbi te se povucem s spoznajom kako ovdje u Adelaideu svatko radi ama bas sve sto mu padne na pamet. Kasnije je Halil to "biciklo" dovezao u radio stanicu 5EBI pa ga ostavio u jednom hodniku na opce cudenje I zgrazanje citavog radija. Ja sam kasnije razgovarao sa Izetom o tome pa me on umirivase: "Pa znate Zlatane, Halil je tezak covjek, on je nekada tako nekako zivcan I treba razumjeti covjeka I sve njegove cudnovatosti." Mnogo vremena kasnije susretoh tog istog Halila na Rundel Molu kako sam sjedi a ja mu se javih ali on bijase silno rezerviran prema meni. Svasta!

zlatan gavrilovic kovac