Kako su Ezra I njegov otac zijevanjem zarazili cijeli tramvaj!

Bijase to u doba domovinskog rata Hrvata I bijase to u Zagrebu da smo se Ezra I ja vracali iz Maksimirske sume u kojoj smo proveli to popodne. Ezra tada nije imao vise od pet ili sest godina I bijase posve mali. Vec se bijase smrklo, negdje oko 7 sati u kasno popodne ali bijase jesenje ili rano zimsko doba tako da vec bijase silna tama. I udemo mi u Maksimiru u jedan tramvaj a Ezra sjedne meni u krilo. Jer to je bio obicaj njegov od ranog doba da ga ja posjednem meni u krilo ili da ga nosam ili pak da je meni na ramenima odakle je mogao vidjeti svijet na sve strane. I stanemo mi pricati o proteklom danu I o jos kojecemu, ali kako Ezra bijase umornim I pospanim to on na koncu zijevne svim ustima I jako dugo kao da je trazio sto vise kisika I sto vise prostora za sebe. Medutim I ja bijah umornim, I meni se spavalo pa na koncu refleksivno I ja zijevnem za njim I ja zijevnem isto tako svim ustima I prilicno dugo pri tom ispustajuci duboki I nerazumljivi zvuk. Medutim nakon nekog vremena Ezra ponovno zijevne, a onda I ja refleksivno za njim I mi smo tako zijevali neko vrijeme kada ja primijetim jednog covjeka ispred nas koji takoder stane zijevati za nama, pa onda jos jednu zenu I tako redom dok na koncu ne otkrih da cijeli tramvaj zijeva pouceni nasim iskustvom. Svasta!

zlatan gavrilovic kovac