Pa postoji moja duga povijest ovoga problema jos od vremena Drugog svjetskoga rata jer je jedan veliki dio moje porodice po majci bio angaziran na hrvatskom ekstremistickom krilu. Medutim smo mi svi kasnije postali lojalni komunistickoj vlasti a ljudi koji su se bavili nasom problematikom kao i problematikom moje porodice znali su da kod nas nije bilo patoloski aficirane volje nego opredjeljivanju iz uvjerenja kao i iz spoznaje da je u Istocnoj Hercegovini to bio jedan od nacina da se izbjegne revansizam suprotne strane balansom sila. I ja sam u vise navrata pisao i govorio u javnosti kako je bas to podrucje decenijama bilo izlozeno crnogorskim provalama mada bijase unutar jedne suverene drzave

Moji problemi u Zagrebu bas oko mojega nacionalnoga backgrounda otpocinju pocetkom 80tih godina zahvaljujuci cinjenici da je moja sestra voljela obilazak hrvatskih spomenika kulture. On je jedared kao nastavnik hrvatskoga jezika iz Virovitice povela svoje ucenike u obilazak grada Zagreba i obilazak njegovih najvrijednijih spomenika. Tako je njoj u toj turi sa svojim ucenicima bilo sasvim normalno da sa ucenicima obide i zagrebacku Katedralu.Nekoliko dana kasnije u njenu skolu u Virovitici dosla je sluzba drzavne sigurnosti da je ispita oko toga slucaja kao i iz razloga dali je ona kao nastavnik bila svjesna da su se njeni ucenici krstili pred odrom Kardinala Stepinca. A moja sestra kao da je pala sa neba, pojma nije imala da taj obilazak kulturnohistorijskih spomenika Zagreba moze biti shvacen kao ustasko nadmudrivanje sa socijalistickim vlastima. I ja joj onda velim: "Draga moja Zlato, nije cudo da su mene u Partiji shvatili kao ustasu."

zlatan gavrilovic kovac