Bio jednom jedan čovjek koji je mnogo putovao.

Tijekom svoga života posjetio je stotine stvarnih i izmišljenih
zemalja...

Jedno od putovanja kojeg se najčešće prisjećao bio je posjet Zemlji Dugih Žlica.

Slučajno je došao do granice:
na putu od Groždezemske do Paraisa nalazio se malen odvojak prema spomenutoj zemlji.

Kako je volio istraživati, krenuo je tim putem.

Krivudava cesta završavala je pred golemom osamljenom kućom.

Kad se približio, primijetio je da je kuća podijeljena na dva
paviljona: Zapadno krilo i Istočno krilo.

Parkirao je auto i prišao kući.

Na vratima je stajala obavijest:

Zemlja Dugih Žlica

"Ova malena zemlja sastoji se samo od dvije prostorije nazvane crna i
bijela.

Kako biste prošli njima, morate ići hodnikom do račvanja.

Skrenite desno ako želite posjetiti crnu sobu ili lijevo ako želite posjetiti bijelu sobu."

Čovjek je hodao hodnikom i nasumce je prvo skrenuo desno.

Novi hodnik, dugačak nekih pedeset metara, završavao je golemim vratima.

Čim je napravio prve korake, začuo je jaukanje i zapomaganje koji su dopirali iz crne sobe.

Na trenutak su ga uzvici boli i patnje malo pokolebali, ali odlučio je nastaviti.

Došao je do vrata, otvorio ih i ušao.

Oko golema stola sjedile su stotine ljudi.

Na sredini stola nalazile su se najizvrsnije delicije koje je
čovjek mogao zamisliti i, iako su svi imali žlicu kojom su mogli dosegnuti središnji tanjur, umirali su od gladi.

Razlog je bio taj što su žlice bile dvostruko duže od njihovih ruku i bile su vezane za njihove ruke.

Tako su se svi mogli poslužiti, ali nitko nije mogao prinijeti hranu ustima.

Situacija je bila tako očajna i urlici tako neugodni da se čovjek okrenuo i izjurio iz sobe.

Vratio se u središnju dvoranu i krenuo lijevim hodnikom, koji je vodio u bijelu sobu.

Hodnik, potpuno jednak prethodnome, završavao je jednakim vratima.

Jedina je razlika bila ta što se putem nisu čuli jaukanje i zapomaganje.

Kad je došao do vrata, istraživač
je okrenuo kvaku i ušao u sobu.

Stotine osoba sjedile su i ovdje oko stola jednakog onome u crnoj sobi.

I ovdje su se na sredini nalazile
najizvrsnije delicije i svima su žlice bile vezane za ruke.

Ali tu nitko nije ni jaukao ni zapomagao.

Nitko nije umirao od gladi jer su svi hranili jedni druge!

Čovjek se nasmiješio, okrenuo i izašao iz bijele sobe.