Robijaš je godinama živio sam u izoliranoj ćeliji, nikoga nije vidio, niti je sa bilo kim govorio, a hrana mu je davana kroz otvor u zidu.

Jednog dana u ćeliju je ušao mrav.

Čovjek ga je zadivljeno promatrao, dok je mrav išao gore-dolje ćelijom.

Pustio je da mu se popne na dlan da bi ga bolje vidio, davao mu je po neku mrvicu hrane i noću bi ga poklopio metalnom posudom.

Jednog jutra, iznenada je shvatio da mu je trebalo deset dugih godina izolacije da bi njegove oči primjetile ljepotu običnog mrava.

Ponekad je potrebno dosta vremena i posebnih okolnosti da bi shvatili ljepotu svijeta oko nas.