U zivotu mnogo puta budemo povrijeđeni,.... mnogo nas puta postupci nekih ljudi (ili nas samih) razocaraju. Mislimo da ce se nesto promjenit ali sve ostaje isto.. Mozemo samo sebe promjenit, ali i to je tesko. Tesko se moze uspjeti na silu.. Kada se dogodi neki pomak, budemo vrlo sretni i onda se polako sve pocinje vracati na staro.. Radimo iste pogreske, povrijedimo opet iste ljude.. bude nam zao, ali ljudi to bas i ne prihvacaju jer budu razocarani u nas.. A poslije, poslije  je tesko vratiti to povjerenje.....

Puno puta slusamo neke pjesme, gledamo neke slike.. koje nas uvjek podsjete na neka prosla vremena.. vecinom kad smo bili sretni, kad nam se osmijeh nije skidao s lica.. kad su jos uvjek neke osobe bile uz nas.. A sada nam se to cini kao neko davno sjecanje na prosle dane, kao da se to dogodilo prije jako puno vremena.. a u nasem sjecanju ima veliko znacenje.. pogotovo nekih ljudi.....

E da,.. optimizam i vjera u ljude su u jednu ruku moja dosta velika greska.... previse vjerujem ljudima kad kazu da ce se promjenit, da ce biti bolji.. zato dosta puta budem povrijeđen, patim duboko u sebi.. mozda tiho, da nebi uznemirio nekog....ali ipak mi nije svejedno, pogodi me ponasanje nekih ljudi.. uvjek sam za oprost, za pruziti novu sansu, ruku pomirenja.. ali neki to zaista neznaju cjeniti, neznaju prepoznati ono nesto.. to je njihov problem makar tako povrijede i onu drugu stranu.. Ja za sebe mogu reci da sam osoba sa vise-manje dobrim osobinama koje neki ljudi nazalost nemogu prepoznati....