jednostavno složeno.napisano rečeno...stvari ustvari su jasne.,pouke iz basne.,usvajam...bugarske tuke lete.....i ja s njima....sta je tu je...di sam tu sam...jesam nisam..jesam nisam....ananda propaganda...lame dileme....put koji....usput svacam.,da je sve dobro..kako je...kako ni-je...zauvijek za - uvijek...u vijeke....gordijski čvor...okičeni bor...poklon bon ton...etika patetika....hijerarhije.,.smije se brk lukave lije......sta mi preostaje.........jebiga....vrijeme da se krene...

noćas je moja tuga
poprimila ljudski oblik
otvorio sam oči
ispred sebe ugledao svoj lik
pružio sam si ruku
i rekao, hajde
vrijeme je da se krene..............

Bio sam rob
Neobičan oblik
Ljudskog stvorenja
Oko mene otrovno cvijeće
Raslo je svuda
Crnog sam đavla
Ugrizo za muda

A ti još plačeš
Ali nikad nećeš
Kao što sam ja

Vidio sam patnju
Smrt me milovala
Po licu
Zamalo pa odoh
Uh uh uh
Danima se ogledao smiješkom
Nije obratilo meni

A ti još plačeš
Ali nikad nećeš
Kao što sam ja

Evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
stvari u ruke uzimam.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Zato tugu ne osjećam...

Odlazim, odlazim za uvijek.
Odlazim, odlazim za uvijek.
Odlazim, odlazim za uvijek.
To je dobro, tom se radujem.
Za uvijek, za uvijek i uvijek.
Za uvijek, za uvijek i uvijek.
Za uvijek, za uvijek i uvijek.
Svima što ostaju, najbolje želim...

Evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
kuda ide važno nije...
Znam da tamo, znam da tamo je sreća.
Znam da tamo negdje je sreća.
Znam da tamo, negdje je sreća.
Osjećam to k'o nikad prije...

Evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
evo, evo vlak mi stiže,
stvari u ruke uzimam.
Sve bliže, sve bliže je i bliže.
Sve bliže, sve bliže je i bliže.
Sve bliže, sve bliže je i bliže.
Stvari u ruke uzimam.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Ovo mjesto, nije za mene.
Zato tugu ne osjećam...