“Ja vjerujem u sve dok nije opovrgnuto. Vjerujem u vile, u mitove, u zmajeve. Svi oni postoje, makar u vašim mislima. Tko može reći da snovi i noćne more nisu jednako stvarne kao ovdje i sada?”

“Vjerujem u Boga, ali ne vjerujem da je on jedno biće, starac duge brade na nebu. Vjerujem da je ono što ljudi nazivaju Bogom u svima nama. Vjerujem kako su Isus, Muhamed, Buda i svi ostali bili potpuno u pravu. Pogriješili su samo ljudi koji su prevodili i tumačili njihove poruke.”

“Zamislite da svi ljudi žive život u miru, vi
Imagine all the people living life in peace, you
Možeš reći da sam sanjar
You may say I’m a dreamer

Ali nisam samo ja
But I’m not the only one

Nadam se da ćeš nam se jednog dana pridružiti
I hope some day you’ll join us

I svijet će biti kao jedan
And the world will be as one”

– John Lennon

Neke moje crtice…
Sve se dogadja, vecina realnosti, privida iste, i opet zato sto je netko zapisao, a drugi su slijedili i svjesno i nesvjesno.

Nasa tocka gledista stvara nasu stvarnost, ne i obratno. I sve je samo tocka gledista, percepcija…projekcija, refleksija svakog od nas

Unazad godinu dana  tko je sudjelovao zna, isto je pisano 2012. Dogadjanja nije bilo. Zapravo bilo je, no rijetke je zanimalo. Nije bilo tolike medijske prasine. Nekome se moglo..copy-paste. Tamo gdje je paznja, tamo je energija…mnogi su od tada postali proroci i svu svoju paznju i energiju dali istom pripremajuci se za manifestaciju svoje kreacije. Sada mogu reci: rekli smo vam.

Pitanje je zasto nisu izabrali drugacije. Pisali svoj scenarij!? Izabrali su tako.

Ljudi vole drame i traume. Izabrali su hraniti dramu. Medije prodaju crne krinike i ne-lagane (dis-ease) vijesti. Kada bi inace gomila imala priliku reci: govorili smo vam!?

Brojne medijske “face”, zvijezde i zvijezdice i politicari prisvojili su si zasluge David Ickea, Misaka, Joe Dispenze, Neal Donald Walsha, Bukovskog, Hermanna Hesea, Lynn McTaggart i gomile drugih javnih i ne javnih alternativaca i anonimusa, teoreticara zavjere, svjesnih i osvjestenih ljudi, drugacijih ljudi, indigovaca, ADHD-ovaca…

Tko bi takvima, tim zvjezdicama aplaudirao da su uredili park kakav, da su medije povukli na sadnju paradajza, prekrasne plantaze lavande… Spasitelji svijeta koji nisu ni svjesni sto se stvarno dogadja izgradjuju nove torove za svoje ovčice.

Skolski list Smib, Smilje i bosilje nikad nije zamijenio Lastana koji je pokazao gomilu neuke djece, iz doma roditelja kod kojih se ni o cemu ne razgovara, tek ogranicava, kaznjava, ignorira, bas kao i danas kad kazu djeca nisu sposobna odlucit za sebe. Ona neznaju sto je dobro, a sto ne – za njih. Kao da im roditelji i skola biva u njihovom zelucu pa znaju za njih sve, i kako im koja hrana legne. Ili, kad kazu: moj student mora…a zaboravljaju da su ti studenti nekad organizirali razne tribine, prosvjede i da su vecinom svi punoljetni, i pomalo trebali biti samostalni, odgovorni (davat odgovore na pitanja, makar od sebe postavljena) – za same sebe.

Pa kazu, povijest se ponavlja. Istina. Da. Jer je mi tako dozivljavamo, na isti nacin tumacimo, usporedjujemo, kopamo po proslosti jer se bojim novog, sto bi sadasnjost i buducnost donjela, a da neznamo…sto cemo onda? ….i sve promjene i opet ne dolaze jer ljudi nisu probudjeni, tek su informirani. Planeta vise ne moze trpat u sebe tolike “pljuvacke”. Ili/ili…opstanak vrste, civilizacije je u pitanju. A to je velika razlika.

Svjesnost podize malo pojedinaca, veci dio je osvijesten, najvise ih je informirano, i novim programom i sljedbom povuceno. Puno ih koristi taj program. Zato je i dalje sve i neizvjesno…ciji program je jaci. Tko jaci kaci. Za sad, “oni” vode kao kolektiv. Pojedinac za sebe, mnogi vuku one koji su odavno iz sustava i programa iskocili da im se u njihovom programu prikljuce. Srecom, to je nemoguce. Natrag se ne moze. Tek zastati i pricekati…pa uglavnom jos jace i brze dalje, svojim putem

Odavno su mnogi promijenili smjer kretanja i odvojeni su od ove/one realnosti… Neki su “tu i tamo”…sve vise tamo, sve manje tu…ili obratno.

Tamo gdje je paznja  tamo je energija.

Kako bi bilo da ljudi prestanu slijedit jedan drugoga, vec biraju sami sebi svoju realnost? Vjerujem da nitko za sebe nece izabrati zlo….vec ono sto mu za rast i razvoj doprinosi. A to je onda i doprinos za drugoga….

….nastavlja se, Mo-Elena
Inspirirana nekim postom i komentarima…