Oni teže smrti, žele smrt, idealiziraju smrt kao oslobođenje od patnje života. Iznutra mrtvi, uzimaju životnu energiju drugih kako bi sami preživjeli. Vampiri. Vamp-žene i vamp-muškarci. Privlačni, hladni, udaljeni, nadmoćni... Ranjeni.

Vampiri su izvrsna metafora za narcistički povrijeđene ljude koji su poistovjetili sebe, svoj izvor, svoje postojanje s vlastitom ranom. Oni žeđaju za što ljepšim, što blještavijim odrazom sebe u očima drugog koji sam po sebi kao da ni ne postoji. Taj drugi je mrtvo zrcalo i tu je kako bi pokazao željeni odraz. Ako takvog odraza nema, zrcalo onda ne vrijedi - može se i razbiti.

Vampiri se ne hrane krvlju, već pozitivnom, snažnom, lijepom slikom o sebi. No, zar svatko od nas ne traži bilo prijateljsku, bilo partnersku bliskost među ljudima za koje osjećamo nas doživljavaju pozitivnima, snažnima i lijepima? Osnovna razlika između čovjeka i vampira je ta što je vampir slijep za pozitivnost, snagu i unutarnju ljepotu drugoga. Njegovu percepciju ometa vlastita žeđ. Što je povrijeđeniji to je žedniji – žeđa za onim što mu fali, a to je najčešće upravo ono oružje kojim je i sam bio povrijeđen.

Uzmimo primjerice muškarca koji ima izuzetno ambicioznu ženu pored koje se osjeća nesposobnim. Kako bi nahranio svoj narcizam pronalazi ljubavnicu koja nije ambiciozna i vjeruje u njegov uspjeh. Sama po sebi, ljubavnica ima samo uporabnu vrijednost – svojim vjerovanjem ispunjava i jača onaj dio koji je njegova žena učinila praznim i slabim. Ili, primjerice, uzmimo ženu koju je partner naglo zamijenio s drugom, privlačnijom. Nakon toga žena počinje “trošiti” muškarce jer joj trebaju samo u funkciji potvrde njene poželjnosti.