Pohvale i nagrade izuzetno su djelotvorna odgojna, motivacijska i poticajna sredstva na kojima roditelji ne bi smjeli škrtariti, ali niti se njima razbacivati. Djeci treba odati priznanje za trud i visoke uspjehe na planu ponašanja, učenja, izvršavanja domaćih i školskih obveza. Pohvale i nagrade moraju uslijediti ubrzo nakon što ih je ono zaslužilo jer u protivnom gube snagu. Izriču se, odnosno uručuju javno jer tada mnogo snažnije djeluju na osobu kojoj su namijenjene, ali i na sve nazočne u kojima će se pobuditi želja da ih i oni osvoje svojim uzornim ponašanjem i marljivim radom. Nagradu dijete mora zaista zaraditi.

 

Griješe roditelji koji ih djeci daju i onda kad to njihov rad i ponašanje nikako ne zaslužuju. Tako dolazi do prave inflacije pohvala i nagrada, što značajno slabi njihovu pedagošku moć i djelotvornost.

 

Također griješe roditelji koji djeci obećavaju nagrade ako dobro obave neki posao, jer to nije nagrada nego kupovanje izvršavanja obveza. Posebno griješe roditelji koji djecu ucjenjuju nagradom. Kupit ću ti za nagradu… ako učiniš to i to. Nagrada i pohvala priznanja su koja se daju za postignuti uspjeh.

 

Jelena Janičić-Holcer u knjizi «Uspješni roditelji, uspješno dijete», roditeljima savjetuje:

- Pohvalite dijete uvijek kad ste zadovoljni njime. Ne zaboravite da pohvalu zaslužuje i njegov trud i uloženo vrijeme, a ne samo postignuti rezultati. Uostalom, ako ne pohvalite zalaganje, često izostanu i rezultati. Pohvala motivira dijete da se što više trudi.

 

- Nagrađivanje ne samo da ne mora, nego najčešće i ne treba biti materijalno. Dijete nagrađujte riječima.

- Nagrađivanjem, tj. hvaljenjem djeteta postižete prisnije odnose. Utječete na njegovo samopouzdanje i stvaranje pozitivne slike o sebi. Djeca koju roditelji hvale mnogo se lakše povjeravaju kad imaju problem i prijateljski su raspoložena te spremnija da saslušaju roditeljske potrebe i zahtjeve.

- Obratite pozornost na to da vaše nagrade ne budu podmićivanje. Ako dijete darujete (nagrađujete ga) kad učini nešto dobro (npr. ako dobije dobru ocjenu), zapravo ga podmićujete. To će ga naučiti manipuliranju, pa će vrlo brzo početi očekivati nagrade za određena ponašanja, što će stvoriti uzajamnu manipulativnu vezu. Ako ga pitate zašto uči, može se dogoditi da dijete odgovori da uči zato što želi dobiti nagradu. Ako nešto kupujete djetetu, dajete mu džeparac ili mu pričinjate neko drugo zadovoljstvo, to ne treba biti nagrada, već vaš dogovor.

 

Umjerenost u zabranama, kažnjavanju, pohvalama i nagradama potiče djecu na ulaganje još većih napora, da bi opravdala dobivena priznanja. To su upozorenja i korektivi ponašanja, ali i najbolja povratna informacija da je ono što rade i kako rade, ne samo dobro i poželjno, nego i radost njihovim roditeljima koji kontinuirano prate njihovo ponašanje, rad, trud, zalaganje i ostvarene rezultate. To je snažan motiv da se maksimalno zalažu u radu, da u njemu nalaze zadovoljstvo i sreću, da uživaju u radu i njegovim plodovima, a ne da rade da bi zaradili neku nagradu i priznanje. Njima je najveće zadovoljstvo i užitak rad i postignuti rezultati, a pohvale i nagrade potvrda su kvalitete toga rada. Tolstoj je pisao: «Nije dragocjenost u nagradi, već u radu.

 

Tko radi i ljubi svoj posao, nalazi već u samom radu svoju nagradu», a A. S. Makarenko tvrdi: «Kazna u odgoju ima mjesta, ali osnovno načelo koje treba osigurati cjelokupan sustav kazni jeste: što više poštovanja čovjeka u odgajaniku i što više zahtjeva prema njemu.»

 

Zato s djecom, bilo da ih nagrađujete, pohvaljujete, kažnjavate ili im nešto zabranjujete, postupajte s dužnim poštovanjem njihova dostojanstva i ličnosti. Imajte na pameti da su djeca vrlo osjetljiva na nepravdu i obmane pa im uvijek pristupajte s ljubavlju, korektno i iskreno, jer znajte da ih i nezaslužena nagrada ili pohvala, podjednako kao i nezaslužena kazna, mogu duboko povrijediti.

 

Mr. sc. Ivica Stanić