Svaki put kada predajemo svoju ljubav i povjerenje nekom a on to iznevjeri, u tom iskustvu izgubimo dio sebe.

I tada idemo u drugu krajnost odbijamo se ponovno izložiti ranjivim situacijama  da bi smo se zaštitili i na taj način preživljavamo najdublje povrede.

Svaki put kada zatvorimo pristup svojoj istinskoj prirodi, koja je nježna i suosjećajna gubimo biser po biser iz Božanske niske.

A kada u svom životu dosegnemo točku u kojoj se zaista želimo otvoriti i podijeliti s drugom osobom, posegnemo unutra za svojom ljubavlju, no tada otkrijemo da je otišla i na svom mjestu ostavila samo prazan nizac. Hm, otkrivamo da smo upravo zbog iskustva koja su počela povjerenjem, malo po malo izgubili sami sebe.

Ali naša priroda ne može biti zauvijek izbrisana...ona je bit i dio naše duše. I baš kao što duša ne može biti uništena, jezgra naše istinske prirode ne može biti izgubljena. Samo se maskirala i prikrila kako bi se zaštitila.

Put do izlječenja vodi preko prepoznavanja načina na koji radimo maske. Ponovno nizanje biserja ljubavi, suosjećanja, brižnosti, nježnosti za koje se činilo da smo ih putem izgubili  pokažu se kako najveće osobno majstorstvo