Učahurila sam se u kutku srca tvoga. Slušam taktove što svira orkestar tvojih emocija i, oduševljena, plješćem... zahvalna na svakom novom zvuku. Tisuću oda radosti na jednu tužnu baladu. Baš uživam, moram priznati...

   Ako me jednom poželiš odlijepiti... preživjet ću valjda ta tri dana koliko traje život jednog leptira. Svo svrijeme ću provesti skupljenih krila na oknu tvoga prozora... jer leptiri čitav svoj kratki vijek posvete ljubavi... a treći ću dan jako protresti krila da sve te lijepe točkice na tvome prozoru ostave tragove čitavog spektra boja mojim ticalima uobličene u najljepšu ljubavnu pjesmu... a potom ću, tiho, na bezbojnim krilima noseći sve tvoje tužne balade, zadnjim atomima snage odletjeti u mirni zagrljaj noći...