..uživam u samoći predivnog kišnog dana. Pada tako sitna da je i ne primjećujem, samo tiho bockanje po kišobranu. Tako je mirno, dok valovi umiru na obali...
..a valovi se dodaju s mojim sjećanjima
i odlaze daleko da umru..
na nekoj drugoj nepoznatoj obali
ostavljaju me samu na kiši
a vjetra nema da odnese moje misli do tebe...
..dok valovi bacam ljubav
da je odnesu daleko nepoznatoj obali
čekam da kiša ispere tugu
..i nisu to moje suze
ne plačem to više ja
tek moja sjećanja to su
s valovima otišla
I nemam više nikoga
Samo more boli i tuge
Kiša još uvijek tiho pada
Sa valova čitam
Svoja sjećanja.....
bglavac
edin.kecanovic
