Ove noći mogu napisati najtužnije
stihove.Volio sam je,a
katkad je i ona mene voljela.

U noćina,kao ova držao sam je u
svom naručju.Ljubio sam je,
koliko puta,pod beskrajnim nebom.

Voljela me je,a katkad sam
i ja nju volio.Kako da ne ljubim
njene velike,nepomične oči.

Drugome pripast će drugome,
kao prije mojih poljubaca.
Njen glas,njeno sjajno tijelo,
njene beskrajne oči.

Više je ne volim,zaista,a
možda ipak volim.Tako je
kratka ljubav a tako pust zaborav.

Jer sam je u noćima,kao što
je ova,držao u naručju,moja
je duša nespokojna što ju je
izgubila.

Iako je ovo posljednja bol
koju mi zadaje,i ovo posljednji
stihovi koje za nju
pišem.

Pablo Neruda