VJETAR I PLAVA SIJENA

 

Kad se želiš vratiti Vjeri,

Ti kreni za vjetrom,“Kako ću znati

Koji vjetar putuje u susret Vjeri?“

Pitaš svog životnog pratitelja,Plavu sijenu,

Što sad eto hrli ispred tebe,

Kao da je tvoja starost pomladila.

Da, čovjek i sijena su jedan veliki paradoks,

Jedan s drugim se čitav život utrkuju,

Iako su jedno tijelo,jedna duša i jedan glas.

Možda sijena i ne zna pričati,smijati i moliti glasno,

Ali sigurno zna koji vjetar vodi na početak puta;

Kad ti južni vjetar drobi stare kosti,

Tvoja sijena stajati će na mjestu,uspravna,

Kao svjetionik bez svijetla;

Kad ti zapadnjak pjeva u uho,

Tvoja sijena plesati će opijena snovima;

Kad ti sjeverac udara u tjeme

Tvoja sijena biti će uvijek iza tebe;

Kad te istočnjak gura naprijed,

Tvoja sijena uvijek će biti ispred tebe;

Da, kad nemaš mape i kompasa,a mrak prekrije nebo,

Neka tvoja sijena bude mahovina,

A vjetar tvoja voda.

 

©Walter William Safar