OSTAVLJAM VAS, DRAGI VITEZOVI,

DA UŽIVATE DALJE BEZ MENE.

BILO JE PREVIŠE IZAZOVNO

NE IGRATI SE NEKO VRIJEME S VAMA.

 

VI KRČITE DALJE BRITKIM MAČEVIMA

GUSTE NETAKNUTE ŠUME.

VI PROPINJITE UVIS SVOJE OBLAKODERE

I TRPAJTE U NJIH SITNE FIGURICE

KOLIKO GOD IH VIŠE STANE.

VI SAMO  PRESKAČITE OCEANE MOSTOVIMA,

POBIJEDITE VALOVE I STRUJE KOJE SE BUNE.

VI DALJE PETLJAJTE LABIRINTE CJEVOVODA

KOJI SE PETLJAJU SAMI O SEBE.

VI  SIJEVAJTE MUNJAMA SVE BRŽIH CESTA

PO KOJIMA LJUDI NEHOTICE DOHVAĆAJU SVJETLOST.

 

MENI SU VAŠE IGRE POSTALE PREVIŠE DIVLJE.

 

OD SVIH VELIČANSTVENIH GRAĐEVINA

MENI JE DRAŽI RASCVJETALI GRM

ISPOD KOJEGA MOGU SJESTI.

OPET ĆU PROPLESTI SVOJE PLETENICE 

ŠARENIM KRPICAMA PJESAMA. 

SITNO ĆU REZUCKATI CVJETOVE I  LIŠĆE.

MOJI SU LONCI VELIKE ŠKOLJKE.

U NJIMA KUHAM NAJKREPKIJE JUHE

NA ZAMIŠLJENOM OGNJIŠTU BEZ DIMA.

 

VAŠA JE IGRA GLASNO POBJEĐIVANJE.

MOJA JE IGRA TIHO PRESLAGIVANJE.

 

KADA SE UMORITE OD DIVLJIH BITAKA,

SVRATITE KOD MENE NA RUČAK !