TRPLJENJE ( IV )

sumorna jesen je bila

baš neko gorko vrijeme

gladi, zime i smrti

postadoše svagdanje

nasa obična navika

kaos,bijeda i neznanje

ostaviše me kao vreću

i kao prtljag

grabež i pohlepa

postadoše pravilima dana i noći

i tako vrijeme postade rasap

i opadanje

dobro i vrijedno postade zaborav

teško mi je bilo siromahu

meni bijedi zadnjoj

prezir bijase mojom sjenkom

svi mi druzi bježahu

sve me zene neimahu

sva me se djeca bojahu

postadoh tako ludak

divlji i bahat

tama zakri svo biće moje

i ja sam polako, polako

sebe komad po komad

ko zvijer divlja grizo

i osvetu tešku snio:

onaj to ne zna nije kriv

koliko sam suza isplakao

možeš li ih izbrojat

tu bol koju osjećamo

a ne izgovaramo

zlatan gavrilović kovač