Zapravo, gledah usne vrele

i neprimjetno sam zagledo

kožne lijepe sandale njene,

jer ništa ne htjedoh,

nego iz te tame poznog trenutka,

sramote i gorčine,

tren neke ljepote nježne,

gdje sve zaboraviti mogu

i nevino kao dijete

osjetiti grudi njene meke,

pomirisah kosu bujnu

i kao da svu volju njenu oćutjeh

i moleć' i proseć' rekoh:

bolesnu mi dušu izliječi,

moj um prosvijetli,

da razbijem ovaj ledeni kamen

umrle duše znamen

i moje usne zadrhtaše nijeme

u jednom danu bez trajanja,

kao da nužnost stroga okova vrijeme,

učini da dođem do predaha

i da moja ljubav

bude satkana kao lunine mijene,

vrati mi ufanje i nadu davnu,

da vidjeti mogu

kako bogovi sve od mjere stvore,

za svijet, za ljepotu spreme,

bolesnu moju dušu izliječi,

bolesnu od pijanstva riječi!

　

　Zlatan Gavrilović Kovač