Toliko volim jutro,
kad mi se sunce
nasmješi,
pomiluje obraz i kaže:
„Hej,TI,pa gdje si?“
Toliko volim kad
nema vjetra,
a nebo čisto plavo,
kad mladi jablan
stoji baš kao
strijela,pravo.
Ali ima dana kada
tako nije.
Nebo oblačno,
i samo dosadna
kiša lije.
No i taj dan je
dio života moga,
čudesno
jedinstvenoga,
neponovljivoga.
I ja zato volim i te
„ružne“ dane,jer tada
pogledam film,
pročitam knjigu,
i čekam da sunce
opet grane.
Jer u životu doista
nema ružnih dana.
Baš svaki nešto,
lijepo u sebi nosi
i ne treba im
tražiti mana.
Sifi:11.07.08 ,Autor:Bruno Nikolic
bglavac
edin.kecanovic
