Hajde, molim te, ne tuguj više!

Ma, znam da te boli, znam…

Poslat ću ti barem oblak kiše,

ako suze krenu, da ne plačeš sam.

Dugo sam koračala nevidljivim ljestvama i sad na oblaku plovim,

do koljena zapadam hodajući po pamučnom terenu

i tople zračke sunca strpljivo u naručje lovim…

Njima ću ti posušiti suze kada opet krenu.

A ako padne noć… kako ću odagnati tugu s tvoga lica?

Kako ću ti poslati sreću, ljubav, osmijeh i veselje?

Znam! Pobrat ću s noćnog neba hrpu zvijezda padalica,

A ti, ljubavi moja, zatvori oči i šapući želje…