Hajde, molim te, ne tuguj više!
Ma, znam da te boli, znam…
Poslat ću ti barem oblak kiše,
ako suze krenu, da ne plačeš sam.
Dugo sam koračala nevidljivim ljestvama i sad na oblaku plovim,
do koljena zapadam hodajući po pamučnom terenu
i tople zračke sunca strpljivo u naručje lovim…
Njima ću ti posušiti suze kada opet krenu.
A ako padne noć… kako ću odagnati tugu s tvoga lica?
Kako ću ti poslati sreću, ljubav, osmijeh i veselje?
Znam! Pobrat ću s noćnog neba hrpu zvijezda padalica,
A ti, ljubavi moja, zatvori oči i šapući želje…
bglavac
edin.kecanovic
irida
