Opažanje

 

Ponekad se nad informacijom zgražam

kako nešto nedopustivo opažam.

Rijetko kad se zapitam...zašto baš to vidim

kad se viđenoga  kao čovjek zastidim?

Šta li me to tjera

da opažam loša djela?

Shvaćam da je tad karakter na djelu

koji me ne vidi potpunu...cijelu.

Savjest mi s toga nalaže

da se s mojim viđenjem ne slaže.

Trebam li gledanjem mijenjati navike...

stvarati drugačije viđenje i prilike?

Oči su kažu...ogledalo duše

ljepše ja kad prilike grade, a ne ruše?

Zašto neprilike gledam

i nedopustivom se predam?

Zar nije ljepše kad opažam ljepotu

vidim u svojoj blizini dobrotu

a uključim se i brzo stignem

da posrnulog s poda podignem.

Opreznije hoda

podignuti s poda

on jasno vidi prepreke

bliže i daleke.

Što opažam od sad ću gledati

 ništa neću slučajnosti predati,

osvijestit ću svoje viđenje

kad koristim neko poređenje.

Nad viđenim ću se zamislit malo

i vidjeti...da li mi je stalo

da ono, što se može promijenim

možda ću tada opažanje...bolje da cijenim.