Na krilima sna
Odlazim tiho na krilima sna
Tijelo je moje željno odmora
Zaspala sam čvrsto, umorna
A duša moja na put se sprema.
Želi malo mira, odmora
Nakon cjelodnevnog umora
Vinula se tiho u čarobni kraj
Dočeka ju bistar svijetlosni sjaj.
Nije ona više na krilima sna
Već je konja bijelog uzjahala
Ponio ju on kroz svijetlosni kraj
U polje cvijeća, sreće zagrljaj.
Opuštena mirna na konju jaše svom
Sve dalje i dalje tamo gdje joj je dom
Okupana svjetlom koje vječno sja
Konj ju nosi natrag, vrijeme je povratka.
Dan polako Zemlju zagrlio
San moju dušu natrag vratio
Mora se vratiti iz raja tog
U stvarnost života i sjaja sunčanog.
bglavac
edin.kecanovic
