Pješčani žal

Valovi iz dubina rasuli se na pješčani žal

U igri iz davnina tu završi njihov bal

Sakrili se u zagrljaj pjeska

Razigrani žumore sa odjecima vjetra

 

Kapljice zaostale nestaju kroz pore

Pjesak ih grli, u dahu života stoje

Hladi ih vjetar, miluje more

Da zablistaju tamo u sunčane zore

 

Hodam po blistavoj plaži, kao mnogi prije

Ostavljam za sobom tragove u pijesku

Vidim svako zrnce kao jedan biser

Otkinut od srca  zalutalih sanjara

 

Tražim mir, tišinu, pa zatvaram oči

Slušam svoje srce koje tiho kuca

Čujem šum vjetra,  valova u noći

Zaboravljam snove, bacam ih u more

 

Vjetar opet šapuće, miluje mi lice

Dok me barka čeka za put bez povratka

Valovi ju nose kroz rasute snove

A ona me nosi u nove zore

 

Moje misli lete u vidike nove

Gdje ljubav vječna pobjeđuje snove

A ti neznanče smjeli, prošećeš li žalom

Ako tražiš biser u pjesku ga  potraži