Odmakla sam daleko,

tamo gdje koraci ne ostavljaju više tragove,

gdje u pijesku živom

moja duša klizi

u neomeđenost vremena..

A nečije ruke,

nečije nježne i snažne ruke

još uvijek mi skreću pogled

ka prolaznosti..

Tko mi se to

iz trnja i drača

šaptom javlja

dok moja čežnja za tišinom

nadjačava čak i kucaj srca?

"Odrekla si se svih imena,

hvalospjeva,

čak i utjehe,

krenula od svih i svega poznatog

da bi pronašla Mene

nepoznatog

u dubinama

u visinama

gdje samo prazni beskraj plavog sna

kao ocean

ljulja papirne brodove želja

koje će vjetrovi u trenutku pokidati..

Da li si se umorila, dušo moja?"

"Ja idem još dalje

tamo gdje čak ni tvoj glas,

Ti, koji me čuvaš,

neću čuti..

Hoćeš li me, bar na tren

staviti na ramena,

prije nego napustim obalu

tvoje prisutnosti?"

"Tvoj put je  samoća

i praznina

da bi se vratila punini.

Pogledaj malo bolje,

nisam te ni skidao sa svojih ramena.

Tvoja čežnja za daljinom

zaboravila je moju čežnju

za tvojom blizinom..

Svi tvoji koraci

tek su tragovi mojih

koje sam

dok si spavala

za tebe prolazio.

Sad si budna

i želiš koračati sama

u svojoj odraslosti

a ipak

malenosti..

Ja te čekam.

Ovdje

odakle odvezujem konopce od tebe

i puštam te

da otploviš daleko.

Ja sam obala

kojoj ćeš se vratiti

kada sve luke života obiđeš

a nigdje

moj trag ne nađeš..