Zašto ćutiš i zašto se ljutiš,

Zašto me i ne gledaš,

Riječi moje ne prihvataš?

Oprosti mi,

Povrijediti te nisam htjela,

Samo sam željela

Reći ti da budeš nježniji

Prema nježnima.

Duša moja je usamljena

Kao ptica izgubljena

I gorka sva…

Ljutnja je kriva za sve

I teško podnosim je.

Znaš da s neba tamnog

Zvijezde padaju od tuge,

Neki drugi svjetovi se gase

I njihov trag u svemiru

Bezglasno odzvanja

I budi nemire.

Ljutnja je kriva za sve,

Zašto joj dati

Da nas pobijedi

I sve nam pokvari

I oduzme od tako kratkog

Vremena za ljubav?

Ljutnja je kriva za sve,

Zašto joj predati se

I zašto dozvoliti

I naš mali svijet

Da pati?

Ljutnja je kriva za sve

I ona ništa

Baš ništa

Popraviti ne može.