Na žezi, na suši,
Na mrazu i oluji
Preživljavao je taj nježni cvijet
Tu pored nas;
Zagušen, zapušten,
Neshvaćen, neprimijećen,
Cvijet Ljubavi;

Zbog tebe ogorčenog, obeznađenog, Poniženog i ranjenog životom;
I mene uvrijeđene, rastužene,
Zatvorene i udaljene…

A onda ga odjednom jedna misao dobra, moja,
Promisao, otkri – Još na vrijeme;

Misao o tebi, o nama,
Misao o misli:

Ti si čovjek moj sanjani i izabrani,
Moja gordost, moja snaga,
Moja sudbina,
Ti si moj a ja tvoja,
Potpuno i uvijek…

Zato hoću da budem
Ruža tvoja Čarobna i mirisna
Što će sve čari svoje Tebi da daruje;
A ti Leptir moj – nježan i jak…

Zamahni krilima želje snažno
I sa sebe stresi sve skupljene gorčine
I dotakni latice ruže moje
Leptiru moj,
Na dodir tvoj ona ti se otvara željno,
Grli te, u sebe upija i mazi strasno…

Utisni u dubine njene
Žestok i nježan poljubac
I nektarom ljubavi orosi
I polenom čežnje se nahrani
Sa njenih pupoljaka…

Leptiru moj.
Zato neka samo jedna misao u tebi vlada; Misao o ljubavi, ruži i leptiru,
O danu svakom našem,
Blagom i sunčanom
I cvijeću mirisnom…

Samo da se volimo
I njegujemo taj nježni
Cvijet Ljubavi,
Da nas vrijeme sasvim ne prevari
I sve nam ukrade!