Ljubav je moja inspiracija
Jer rodih se da volim;
U biti mi je, u duši
U mislima, u očima
U srcu, u pjesmama…

Ljubav je čarobna i moćna
I vječna i stvarna i mudra
Ona mijenja, miri i podiže
Uzdiže, oživljava i stvara…

Gdje je ona cvjetaju osmjesi
Radost i sreća rastu,
Mir miriše...

Vlada nada, rađanje,
Svjetlost, toplina,
Muzika i pjesma anđela…

A gdje je nema padaju suze,
Gorčina i bol pritišču,
Tuga mori, patnja ubija,
Mrak, rat, smrt,
Pakao se stvara…

Ljubav se ne rađa sama
Za nju se treba boriti
Treba je tražiti, stvarati,
Treba je znati i treba htjeti
I činiti i čuvati i njegovati
I na nju misliti, nju željeti
Za nju davati
U njoj i za nju živjeti
Jer voljeti znači sigurno
I voljen biti...

Ljubav je miris raja na Zemlji
Dašak Neba u kojem se Bog
Čovjeku dade
A čovjek bira ili da je uzme
Ili je odbaci...

Svima je dostupna i laka
Svakom je potrebna
I svaka je duša žedna
Zato je treba i davati i primati
Jer prelazi s čovjeka na čovjeka…

Čini se ponekad
Da u nekom ljubavi nema
Ali ona je negdje u njemu
Skrivena duboko
Davno pokopana...

Treba se samo neka druga ljubav
Potruditi za nju
I otuda je izvuči, iščupati
Otkriti i oživjeti

Osim ako sasvim ugušena nije,
Jer jadnik taj je nikad primio nije
Pa je ni dati ne zna…

Ljubav je moja inspiracija
Jer da volim rodih se,
I dok živim voljet ću,
A kad vrijeme dođe
Zbog tog srećna i umrijeću.