Noć.
Budi me toplina.
Vruć je zrak.
Otvaram prozor.
Vani još tama,
mrkli mrak.
Pokušavam opet
naći mir,sklopiti oči,
i usnuti još jednom
do kraja ove
duge,ljetne noći.
Ali sna nema,
ne dolazi,jer
misao mi ne da
mira.I u vrelini
noći,odjednom,
osjetim kako mi
studen dušu dira.
No,nije uvijek tako.
Jer nekad je vani
hladno,zima,
a u meni,toplo,
ugodno,prava
ljetna klima.
Ali u biti i nije
važno kakvo
je vrijeme vani,
jer sama duša,
svoju mikroklimu ima,
i odredjuje hoče li
u nama biti proljeće,
ljeto,jesen ili pak
zima.
Sifi 10.07.08
Autor:Bruno Nikolic
http://nibruno.blog.hr
CC some rights reserved
bglavac
edin.kecanovic
