KADA POGLEDOM PROŠETAM NEBO,

OLUJA MALIH DIJAMANATA JE SVE ŠTO VIDIM.

TO NIJE NIŠTA DO GORČINA,

NEŠTO MALO OPIPLJIVIJE OD DIMA,

ETERIČNIJE OD DUŠE.

SVJETLO I ZVIJEZDE, NIČEGA NEMA.

 

ZVIJEZDA KOJU GLEDAM,

UGASILA SE VEĆ ODAVNO.

MOJ POGLED UPEREN VISOKO,

VIDI NEŠTO ŠTO JE NIŠTA.

POGLED SE GUBI U PRAZNINI,

U PROSTRANSTVU NEBESKOG MRAKA.

 

U OČEKIVANJU SAM NOVE ZVIJEZDE,

MOŽDA DAVNO ROĐENE.

NEKO NOVO SVJETLO

DOSEĆI ĆE MOJU DUŠU.

MOJA VOLJA ISŠĆEKUJE,

MOJ UM ŽELI VIDJETI.

 

VAN DOMAŠAJA OČIJU I POGLEDA,

TRAŽIM NEŠTO ČEGA NEMA

ILI SAMO ODBIJAM VIDJETI.

KADA SE TO ŠTO OČEKUJEM DESI,

PRIKAZATI ĆE SE NAJLJEPŠA,

NAJSVIJETLIJA I NAJBLISTAVIJA ZVIJEZDA.

 

ISTINA...