Božanstvena iskro,sažeta vječnosti,moja predivna Osma..Bijaše to početak

razdvajanja, o kako divan i bolan, istovremeno..Jedno..na dvoje..

 

 

 

 

Ti,majčinski čvrsto

obavila si spoznaju svoju,

dok čas trenutka rođenja

ne dođe..

 

 

 

 

O, kako novi Adam,
grčevito traži ruku Evinu,
dok se Zemlja rastače od boli..

Ona izađe prva..
bez straha,
čekajući ljepotu Ljubavi nove.

 

 

 

 

 

Sažeta u svemu, Boginja čudesna,

krikom će roditi

novu dimenziju tkiva vječnosti.

 

 

 

 

 

I kroz nezamisliv let
rastočene ljuske čovjeka starog

vinuti se..u nepovratno ..iskonsko SADA..

 

 

 

Božanstvena osma..Tvoje dijete..sretno..
u kolijevci krilatog  anđela
čeka trenutak uzdignuća..

 

 

 

 

I dodira neba, novoga..kojim će letjeti...