čuvam te kao kap vode na dječjem dlanu

kao veliki oblak u zenitu u podnevnom danu

više si u srce moje ulila životne radosti

nego kada polje obilno rodi grožđem i vinom

 

daješ mi tih počinak i miran spokoj

i svake noći usnem sa tvojim riječima mirno

ne bojim se neprijatelja svojih

niti njihovih besmislenih i okrutnih djela

 

ne bojim se niti tisuća drugih ljudi

što su krvlju prali ruke kao Šekspirova žena luda

i opsjedat me stali okrutni dušmani

udarati po obrazu kao topli južni vjetri

 

ostadoh bez glasa kratka i čuh ptičji krik

o, Bože, slabiji sam od latice crvenoga maka

čuvam te kao dječjeg papirnatog zmaja

koji leti na uzici tankoj iznad rodnoga kraja

 

čuvam te kao tajno blago pohlepnog kapetana

što jedri opasnim morima,

a misli da Nostradamusa vara

čuvam te kao gnijezdo malene ptice

kojoj vjetar skoro da je otpuhao mlado

 

čuvam te kao sinje more pred neveru crnu

i kao orahovu ljusku što pluta kao brodska nimfa

a kroz maglu gustu jedva vidjeh visoku hrid

slavni ljudi čudesno uzviše božanski prijatelje dobre

zato, čuvam te kao mlaku daždu

što u kasno ljeto pada iz proloma oblaka

čuvam te kao moga maloga Boga,

čuvam te!

 

 

 

http://www.digitalne-knjige.com/gavrilovic34.php