Borivoj Bukva
Zagubljeno u vremenu
/haibun/fotografija/Prelistavajući foto albume, arhiv sa fotografijama i novinskim isječcima, rovajući po svojoj prošlosti, zapazio sam višak istovjetnih fotografija... Što učiniti s fotografijama?
Fotografije
iz starih albuma tu
predamnom.
Odvojene u zasebnom kupu otvarale su se poput špila tarota, a prošlost lagano izbijala iz podsvjesti.
Kartaški stol
kockanje sa životom -
dama na stolu.
Vedar duh i susret s prijateljem pretvorimo u svečanost. Biti čovjekom i danomice prevazilaziti izazove, tako i sva moguća nerazumijevanja kojim smo okruženi... Ne želiti i ne miriti se s služanjstvom, prosječnošću, isključivošću, netolerancijom... Ratnikom Svjetlosti postati, od primarnog značaja je.
Ratnik na Putu
u opasnosti uvijek -
sam na stazi znanja.
Ne mrziti nikoga i u ljubavi spram drugih živjeti. Uživati i sastavnim dijelom prirode i umjetničke ljepote egzistirati i krijepiti se na najčišćim izvorima... Nošeni apsolutnošću i neizmjernošću otputovat ćemo u vječnost, kamo i pripadamo...
Zaustavih dah
nad ponorom duše
i veseo zaplakah.
Čitam ovih dana između ostalog i dobiven tekst koji kruži internetom Siniše Glavaševića, PRIČA O ZAGRLJAJU gdje on navodi:
"Zagrljaji su bili najjeftiniji način da preživite susret do kojeg vam uistinu nije stalo.
Mislim da će ljudi koji žive ovaj rat još dugo u svojoj svijesti nositi iskon te geste. Tako i treba.
Da smo svi to znali, možda svega toga ne bi niti bilo.
Kada nekoga grlite, učinite to punim srcem, cijelim bićem, jer ne znate što će vam donijeti sljedeći trenutak."
Sin sam vjetra
otegnut u vremenu.
Pridruži mi se.
Od ovog ispisa do danas ništa se nije izmjenilo na bolje. Sad narogušene feministkinje kad im priđeš i iz milja tepaš "maco", kažu da je to seksistički, i moraš zamučati! A ja, im tada otpjevam pjesmu Frane Lasića, "Volim te budalo mala"...
Toga u vrijeme moje mladosti nije bilo...
Demonska žena.
Popovi u bijegu
traže spas.
U Rijeci 27. 11.2008. godine Borivoj Bukva
bglavac
irida
